Erotske Priče

Neki dan sam u tržnom centru naletio na starog druga Vladu. Jednog od dražih. Bilo je zabavno s njim u našim dvadesetim! Gurao je kolica i dvije velike vreće šećera u njima. Nasmijao sam se jer me je odjednom neko lijepo sjećanje preplavilo.----Ej Vlado, šta ima? Pa nemoj mi reći da vesela mašina već startuje?----Iznenadio se Vlado kad me ugleda, nasmija se. Zagrlišmo se.----Evo brate, za par dana zvanično krećemo. I sve puno do Nove godine. Nema termina ni za jednog litra.--------Pa jebiga, ist…

Početkom jula, tog davnog ljeta, našao sam se ponovo u Hercegovini kod babe. U maloj misiji koju baš i nisam priželjkivao, ali i u bjekstvu koje mi je tako trebalo. Kakvom takvom. Bjekstvu od uludo potrošene godine, izgubljenog vremena, od ulice i ponajviše od samoga sebe. Baba se spremala u banje u Fojnicu. I trebao je neko da bude u kući, da se brine o živini i o bašti. I naravno, izbor je pao na mene. A i najbliže sam bio. Slušao sam krišom staru kako telefonom priča sa babom.---Ma može on to…

Dragan je moj drug još iz ludih tinejdžerskih godina i još luđih dvadesetih. Iako je bio nekoliko godina stariji od nas i ne baš u onom najužem krugu prijatelja, danas sam s njim bolje nego sa većinom ostalih iz toga doba. Iako živi u Berlinu već godinama, čujemo se često telefonom, vidimo se svakog ljeta i za poneki Božić ili Uskrs. Tako je bilo i ovoga avgusta. Drugi dan kako je došao zvao me je da iziđemo malo vani. Imali smo svoju rutinu. Nismo baš bili za šetnje po čaršiji i lizanje sladole…

 ---Ne možemo više ovako.--Rekao je tiho i zamišljeno, gledajući u pod kafića. A trebalo je to biti još samo jedno obično druženje.Pogledao sam ga upitno. Zbunjen, ne znam o čemu govori. Tek tada me je pogledao u oči.---Pa ono naše. Znaš? Pa svi sumnjaju nešto.---Gledao sam ga i dalje zbunjeno iako sam naslućivao o čemu se radi.---Pa pitaju! A što ste vas dvojica stalno skupa? A što on često spava kod tebe? Što idete u kino stalno? Pitaju, razumiješ li?----malo je podigao glas.Znao sam o če…

Ovo je priča o drkanju...Ko ne drka neka ne čita :D Ima nekih vremena i dana kada ti samoća postane udobna i najsigurnije mjesto koje poznaješ. Samoća često oživljava. Jake strasti stvaraju se u samoći. Požuda se stvara u samoći. A požuda najviše voli ono što je zabranjeno. A gdje pronaći zabranjeno nego u svojoj mašti. Seks se stvara u mašti.Iako ćemo rijetko javno priznati ili uopšte to spominjati, većina nas voli zavući ruke u gaćice i poigrati se kako samo mi to znamo...Bez obzira da li ožen…

Nevina igra - nastavak Evo ga, pola ljeta već prođe. Možda nekima i sporo, ali meni prebrzo. Možda i zato što mi svaki dan liči onome prethodnom. Godišnji mi prolazi u ponekoj šetnji, uz puno alkohola i izležavanja. Osjećaj neki da prolazi ljeto nekako mimo mene. A toliko ga čekaš. A vidjeli smo svega. I tropskih vrućina i tropskih oluja. Očekujem da im sljedećih godina i mi damo imena kao u Americi ili na Karibima. Tropska oluja Suzana. Tropska oluja Nina. Još smišljam ime za oluju koja je mene…

E baš ga je upeklo ovih dana. I stalno slušaš kuknjavu oko sebe. Kukali smo u šestom mjesecu kada je kiša padala danima, kukamo sada kada je ugrijalo kad treba. Baš smo neki čudan narod. Meni nekako i paše. Ali se pitam da li sa porastom temperature proporcionalno raste i napaljenost. Ona seksualna. Izgleda da je tako barem kod mene. U subotu sam od samog jutra razmišljao da li da ispunim obećanje od prošle subote. Da se pojavim opet u 9 sati u blizini onoga kupališta. Naginjao sam da neću ići z…

Kako ono kažu. Novi dan, nova nafaka. Tako treba gledati na život cijeli. Nikad ne znaš kad će ti se nešto lijepo desiti. Ili kad ćeš se barem malo razveseliti. Kad će ti neko ili nešto ili neki nenadani susret uljepšati dan ili čak cijelu nedelju. Nije baš da mi se piše dva puta u dva dana, ali da ne pogubim niti... Išli smo u ovu subotu na dugo planirani izlet. Na malo dalju lokaciju. Tako biva kad dobar drug iz Njemačke dođe. Roštilj i kupanje i tako to. Jer je bilo tu i djece i tinejdžera s…

Jedna od dobrih stvari koje su se desile prošlog i ovoga ljeta je uvođenje vozne linije od Sarajeva do Ploča. Pogotovo zbog ovih stalnih poskupljenja i bombardovanja raznih portala o visokim cijenama na Jadranu. Ovo je super jednodnevni izlet za oko 22 eura koliko je povratna karta. Ideš rano, vraćaš se kasno, putuješ udobno i brzo kroz lijepe predjele i prirodu. Okupaš se par puta, jedeš, popiješ nekoliko piva, namirišeš se mora. A mlađe društvo može provesti i noć, dvije spavajući krišom negdj…

Nedavno sam ispratio jednog mlađeg rođaka na put, na sezonski posao na more. Na posao u baš onaj isti gradić gdje Toni živi. Pozdravljao sam se sa rođakom a sa sjetom mislio na Tonija. Htio sam rođaku reći da ga potraži u kafiću i pozdravi pa skontao koliko je to glupo poslije svih ovih godina. Tko zna da li je tu još uvijek. Jer, baš je davno bilo. Jedva sam 18 imao tada. Sa starom sam bio kod ujaka skoro mjesec dana. Pa bi nas ujutro poneki dan ujak od svoga sela dovezao do kafića jednog svog…

Prvi maj je bio. Ne znam više ni koja godina je to bila. Prije desetak otprilike. I baš dugo smo planirali taj izlet na Boračko jezero. Tako detaljno kao da se na Himalaje penjemo. Svako je znao šta će biti u njegovom ruksaku. Ma jedan drug, pedantan ko žena, pa sve stavljao na papir. Svaku sitnicu. A samo dvije noći smo planirali ostati. Nas šest a dva velika šatora. I taj dan je protekao sasvim uzbudljivo. Već viđeno ali nama dobro. Žderanje, nacugavanje, napušavanje. Kupanje u hladnom jezeru.…

Išao sam tog ljeta ponovo kod ujaka u Dalmaciju. U busu ispod moga sjedišta skejt. Već drugu godinu me okupira skejtanje. Taman je tada odgovaralo mome blesavom, avanturističkom duhu. Valjda su modrice i poderotine bile jedna stvar neophodna mom tijelu. A bio sam prosječan skejter. Ne baš tako dobar i hrabar ali zato uporan. I uporan u padovima. A svemu su "krivi" Tin, prvi ujakov susjed, i Niko, njegov drug koji su skejtali već nekoliko godina i prošlog ljeta su i mene navukli. Namjerno sam rek…

Dolazio je na selo nekako u isto vrijeme kao i ja. Već godinama. Iz istog razloga kao i ja, biti malo kod babe i dide. Primjećivao sam ga ali nisam baš obraćao pažnju. Običan klinac, veseo, nasmijan, uvijek glavni u društvu. Kao par godina mlađi, ljeti su se obično kupali na manjem viru, nedaleko od nas. Okupljali su se u slastičarnoj, nedaleko od našeg lokalnog kafića. A onda se te godine, tog ljeta, pojavio neki novi Bruno. Završio već treći razred. Već punoljetan. Izrastao odjednom kao lopoč…