Jesenje kiše

Nakon što sam jednu noć uhvatila svog dugogodišnjeg partnera kako u vrelom seksualnom zanosu zakucava moju kumu u gostinskoj sobi njene kuće, svrativši da joj ostavim neke knjige, shvatila sam otkud taj hladni odnos između nas koji smo poslednjih godinu dana imali. Iako je i meni pobačaj kroz koji sam prošla razarao dušu i tijelo, očigledno je da se i u njemu nešto prelomilo, što je rezultiralo nepovratnom pukotinom u našoj vezi. Kuma je bila zgodna i slobodna žena, puna strasti koju nije prikrivala i definitivno je njemu postala privlačnija od jedne.. oštećene žene, kakva sam postala u njegovim očima. Odlučila sam da izbjegavam susret sa oboje i osmjelila se da prihvatim posao na drugom kraju grada. Čim sam pronašla odgovarajući stan, sa sjetom sam posmatrala kutije u holu koje su označavale kraj jednog života.. ili su to bila dva? Poput lopte kojoj hvali ono malo vazduha da se ponovo vine nebu pod oblake i proleti kroz obruč bez koske, meni su hvalile visine samopouzdanja koje me je nekad krasilo. Ostavivši sa ključem znak pitanja da li ću ikada postići uspon u tom smjeru, ugrabila sam taksi i ostavila ih oboje bez objašnjenja i pozdrava.

Dugo sam se dvoumila između zabijanja glave u pijesak i povratka otpisanog kolumniste ka svom omiljenom sajtu - krstarici. Ipak me je čekala gomila posla oko preuredjivanja novog životnog prostora i nisam imala toliko vremena da se udubim u šaradu slovcima po sajber spejsu. Novi radni angažman je bio u jednoj mladoj izdavačkoj firmi gdje sam kao asistent, mogla da dam sve od svoje nabujale kreative. Šef je bio mlad i perspektivan čovjek, istančanog ukusa i visokih kriterijuma, što me je tjeralo da se više udubim u sistem rada koji je njegova profesionalnost od mene zahtijevala. Međutim, moj izranjavani emotivni život je počeo da me stiže i shvativši da sam blizu toga da dotaknem ambis, odlučila sam da potražim konačno, stručnu pomoć. Blok u kom sam stanovala je obilovao privatnim ordinacijama i bio je poznat po vrhunskim specijalistima koji su maltene, okupirali čitave zgrade. Zbog karakteristike naselja, pretvoriti stan u ordinaciju je bilo umnogome jeftinija varijanta i zgodnije za praktikanta specijalnih grana medicine, međutim, upravo taj faktor je činio stručnost upitnom.

Čekajući red da uplatim račune u obližnjoj pošti, načula sam dvije mlade žene kako hvale dotičnog psihologa i shvatila da ordinira u drugom ulazu zgrade u kojoj sam živjela. Zašto mi je baš muškarac zapao za moje treće oko, ne znam, vjerovatno zato što mi se činilo patetičnim da svoje probleme iznesem pred nekom ženom, koja je vjerovatno slično prošla, pa bi zahtijevala da budem malo jača i brže pokrenem svoj sistem samoodbrane. Smatrala sam da bih bila mnogo mirnija ako bih uspjela u muškarcu probuditi saosjećanje za onim što nosim i da bih možda uspjela.. ma.. nemoguće. Ostavila sam tu ideju na led par dana, jer je pred firmom bio jako bitan sajam knjiga. Pošto što smo utanačili plan i program rada, šef beletristike i ja smo se uputili na sajam kako bi predstavili publici nove izdavače. Nakon uvodnog dijela i prologa o putu i ciljevima našeg budućeg rada, kao i predstavljanju autora i njihovih izdavačkih datuma, na smjenu smo odlazili da obilazimo ostale štandove izdavača iz zemlje i inostranstva. U samom kraju lijevog reda od našeg štanda, pogled mi je privukao štand koji je bio osvjetljeniji od ostalih i svuda je bila istaknuta jedna ista knjiga. Domaća firma u pitanju i markantni visoki čovjek prosijedih zulufa podigao je pogled ka meni.

- Dobar dan, izvolite?

- Došla sam da pogledam knjigu koju reklamirate? Vizuelni sklad boja kao i osvjetljenje su me privukli.. mogu li? - klimnu glavom na moj upitni pogled i uzeh knjigu u svoje ruke. Pročitavši moje ime i ime firme za koju radim na mojoj pločici, upita me dubokim mekim glasom, koliko sam upoznata sa stručnom literaturom iz psihologije. Nisam ni razabrala pitanje u momentu jer sam kao opijena pročitala naslov "Hvatanje u koštac sa svojom traumom" - pisac Danijel Lavofski. Sjetila sam se da je to ime psihologa kog su komšinice hvalile. Upitala sam za cijenu knjige i gospodin je rekao da je oduševljen sa kakvom pažnjom sam obuhvatila knjigu i da je za mene taj primjerak besplatan. Zahvalila sam se na poklonu i laganim se koracima udaljavala ka kutku mog štanda zanesena predgovorom, dok sam osjećala pogled čovjeka koji je ostao iza mene. Pročitavši prolog, odlučila sam da malo dublje studiram to štivo čim nađem slobodnog vremena. Sjutra je trebao biti moj slobodan dan od aktivnosti i uputila sam se u obližnji park da u sjeni jasena, sa omiljenom kafom, na ćebetu se udubim u ono što knjiga prenosi. Imala sam osjećaj da me neko posmatra svo vrijeme ali sam to pripisala popodnevnom žamoru porodičnih ljudi koji su obitavali u blizini. Karakter iz knjige je bila mlada žena koja je prolazila kroz ono kroz šta sam ja prošla i iskreno pustivši suzu, brzo sam se snašla i upristojila, ipak odlučivši da kraj čitanja knjige provedem u svoja četiri zida. Pokupila sam svoje stvari i zanesena krajem poglavlja skoro naletjela na visokog čovjeka koji se pojavio iza obližnjeg stabla. Knjiga je odletjela na stazu a on me je uhvatio za nadlakticu spriječivši me da padnem i tresnem licem o pod. Bio je to upravo čovjek koji me je častio dotičnom knjigom! Lagano me privuče k sebi i tiho reče:

- Bogami, moraće neko da plati tu kafu - u osmjehu su mu se oslikale šestice.

- Hvala Vam što niste dopustili da se najžešće prospem ovdje na stazi pred svima, ali koliko me sjećanje služi, treći susret povlači obavezno plaćanje kafe. - nasmijah se.

- Paaa.. prvi put je bio na sajmu, drugi put u ulazu Vaše zgrade iako me niste zapazili, udubljeni u knjigu - pogledom ukaza na knjigu koja je još ležala na stazi. - i evo.. treći put, dakle.. Vi ili ja? - pogleda me upitno. Taman kad sam se spremila da odvalim neki izgovor kako bih išla kući da dovršim knjigu koja me je vidno intrigirala, kao da je pročitao moj pogled nastavi:

- Mogu Vam dočarati kraj knjige upravo na kafi u mojoj ordinaciji i razjasniti Vam sve nedoumice karaktera opisanog u knjizi. Nešto mi govori da nemate luksuz da odbijete ovakvu ponudu. - gotovo ležerno se nasmija sa nekom toplinom, koja se oslikavala u sitnim boricama oko tih tamno zelenih očiju. Imala sam osjećaj kao da me obuzima nekom prisnošću i pokušavši da se izvučem na kartu nepoznavanja, pruži mi ruku i reče: - Danijel, pisac knjige koju čitate. - nešto se u meni otključalo pri pomenu tog imena i ostavih svoju ruku u njegovoj, dopustivši mu da me odvede u svoj stan ordinaciju.

Zidovi stana sačinjeni od cinober crvene opeke su nudili oku posmatrača brojna priznanja i diplome koje jedan psiholog može da priušti svojim nesebičnim doprinosom društvu u kome se kreće. Ukusno poređane sobne biljke su odisale ljepotom kao nagradom za pažnju ruku koje su ih sa ljubavlju održavale. Tapiserije modernog kroja i svijetlih pastelnih tonova su razbijale okolnu tamu reflektujući svjetlost koja je dolazila sa kapaka brojnih prozora koji su krasili južni zid prostorije. U pozadini je bio ukusno popunjen bibliotekar sa zbirkom CD-ova i gramofonskih ploča koje su zvucima upotpunjavale skladan štofani namještaj dizajniran za otvaranje duše i tijela.

- Marina, kakvu kafu pijete? - zbunio me je u trenu jer se nisam sjetila da sam se predstavila, a on nastavi sa smješkom - pisalo je na Vašoj pločici, Marina Terzić jel tako? - klimnuvši glavom on nastavi - samo ne znam da li je djevojačko ili.. ?

- Da, djevojačko je.. crnu, bez šećera molim. - izustih skoro u transu, zahvalivši nebesima što nisam učinila grešku da se obavežem čovjeku koji me je tako bestidno izdao. Ugledavši tu sjenu na meni, Danijel je na brzinu presabrao misli i izgubio se u mini kuhinji iza harmonika vrata. Uskoro je na gramofonu počela pjesma. Uz taktove kontrabasa, njen plačljivi a prodorni i snažan glas me je natjerao da osjetim bol te neznanke na nerazumljivom jeziku. Zatvorila sam oči i začula Danijelov glas kraj svog uveta - Yasmin Levy, izuzetna je zar ne? U njenom se glasu jasno oslikavaju najdublje emocije povrijeđene žene. - Progutala sam navalicu osjećanja na brzinu. - Opusti se Marina, u dobrim si rukama. Otvori oči kad budeš htjela i prepusti se ovom nježnom glasu. Iako povrijeđena, ova je žena, našla snagu u tome da kroz muziku otpjeva svoju bol, dajući joj istovremeno i slavu i pobjedu nad stvarima koje nije mogla da kontroliše.

Ove riječi su me duboko pogodile ispod grudnog koša. Osjećala sam kako mi ponestaje vazduha i u tišini koju je osvajao damar kontrabasa pun emocija, oteo mi se snažan uzdah. Danijel je na kratko napustio prostoriju prepuštajući me muzici koja je gradila oluju emocija u mom tijelu. Kada sam otvorila oči, ugledala sam ga kako sjedi u fotelji preko puta mene, sa čašom kabernea u ruci. Pokazavši na stočić kraj moje fotelje objasni:

- Uzeo sam slobodu i nasuo čašu vina i tebi, mislim da će ti prijati, samo mislim da se kafa već ohladila, ali ne brini, pripremiću novu. - više od kafe mi je bilo potrebno nešto da me ugrije pa sam onu čašu prigrlila i jedva se suzdržala da je ne eksiram, žedno otpijajući poveće gutljaje.

- Moram ti priznati da odavno nisam primjetio takvo interesovanje za ovu moju knjigu, koja predstavlja dopunjeno izdanje nakon što sam radio sa ženama koje su prolazile kroz muke junakinje knjige. Ono što sam primjetio je da.. im je knjiga uveliko pomagala da artikulišu ono sa čime su se uhvatile u koštac. Reci mi do kog poglavlja si došla u čitanju? - sa vidnim interesovanjem se probudio stav profesionalca u njegovim očima, uz iskru nečeg nepoznatog. Spustila sam pogled kao da sam pred ispitom, dok se najveća bura događala duboko u meni, podižući pritisak u mom tijelu od pogleda kojim je grijao kompletno moje tijelo. Pripisavši to sladunjavom vinu, odmahnula sam glavom i rekla:

- Mislim da nisam stigla do raspleta situacije u kojoj je Dajana ostala u ordinaciji doktora, nakon što je saznala za izdaju svog muža.. i.. - on nastavi kao da je čuo kompletnu oluju u mojim mislima - shvatila da se našla pred zidom koji nije bio sazdan samo od izdaje već i od zablude koju je gradila godinama o odnosu koji je imala sa njim? - klimnuh i izustih slomljeno - da.

Ustade se i priđe mi čučnuvši između mojih nogu zagledan u moje oči - Dozvoli mi da ti pomognem oko te dileme. Posmatrao sam te danas u parku kada si čitala moju knjigu i osjetio sam nevjerovatnu povezanost sa osjećanjima koja su se smjenjivala na tvom ljupkom licu. Nije ništa strašno pogriješiti u izboru onih sa kojima gradimo život. Sjeti se kako Yasmin Levy, koja je u gradaciji svog divnog glasa ispustila sav otrov prekora i odvela mnogo saputnika u istom smjeru. Moraš tu snagu da kanališeš i.. - instinktivno sam se nagla, uhvatila ga za revere sakoa i željno utisnula poljubac u njegove tople usne. Ne znam koliko je poljubac trajao ali sam osjetila kako mi obuhvata bradu i odgovara dublje razdirući moje usne svojim požudnim jezikom. Njegove ruke su se lagano spuštale preko vrata ka ramenima i osjetila sam snažan a nježan pritisak na ramenima. Zazvonila je opasnost u mojoj glavi. Otvorila sam dušu i počela propadati u te usne sačinjene od oblaka želje koja me je oprhvala skoro godinu dana. Ustuknuvši, odmakla sam se, promrmljala nešto kao izvinjenje i u žurbi izletjela iz stana ne okrećući se pobjegla u svoj ulaz zgrade. Uletjela sam u stan i skidajući se sa vrata ušla u kupatilo pod tuš. Hitno mi je bila potrebno osvježenje u vidu mlaza naizmjenično tople i hladne vode. Nakon što sam dopustila bujici suza i jecaju duše da se stopi sa šuštanjem umirujuće vode po mom nagom tijelu, uzela sam veliki peškir i uvila svoje izmoreno tijelo u njega. Ušla sam u dnevni boravak i gotovo da sam vrisnula kada sam zatekla Danijela naslonjenog na šanku.

- Ostala si mi dužna objašnjenje, dok dođeš sebi, moram ti objasniti odkud ja ovdje. Nastojnik mi duguje uslugu i uputio me je u lokaciju stana, zaboravila si da zaključaš za sobom - prišavši mi odlučno, nastavi - zašto si utekla Marina? Podignu ruku i nježno mi obuhvati bradu mazeći je jagodicom palca. Taj dodir je smirivao udar adrenalina u mom tijelu ali je iznenada budio davno zaboravljenu vatru. Počela sam ubrzano da dišem, nakon čega je spustio prst na moje usne. - Šššššš.. smiri se.. čuo sam te u kupatilu i dobro je što si to izbacila iz sebe. Uhvatio me je za ruku i odveo u moju spavaću sobu. Zatvorivši vrata za sobom upalio je malu stolnu lampu na noćnom ormariću i uzeo moju šaku. Nježno je spustio topao dah na moj dlan i lagano, počevši od palca, krenuo sisati i uvlačiti redom svaki prst moje šake ne skrećući pogled sa mog lica. Moje misli su utihnule i postala sam fokusirana na svaki njegov dodir. Sa koliko upućenosti i nježnosti je obuzimao kompletno moje tijelo kroz mojih pet prstiju bilo je za čuđenje. Nakon jedne šake, prešao je na drugu dok sam razvezivala pojas bademantila od navalice topline iz centra pleksusa. Zatvorila sam oči i osjetio je drhtaj mog tijela u želji da se pobunim:

- Ali.. ti si psihijatar a ja.. - približi se odjednom tik uz moje čelo i reče - Marina, nisam sa tobom u stanu imao psihijatrijsku seansu, ne sjećam se da smo je zakazali, prišao sam ti kao čovjek od krvi i mesa. Opusti se i ne brini. Neću te povrijediti.. - i ponudi mi svoje nježne usne, koje sam ohrabrena prihvatila. Krenuli smo u smjelije dodirivanje, njegovi vreli prsti su snažno i brzo hvatali revere mog bademantila koji je lagano raspleo izvukavši moje tijelo poput kale iz njenih listova. Nježno a požudno poput lahora raspirivao je talase strasti ređajući red poljubaca pa red lizova niz moje tijelo koje je počelo buktiti i nadimati se poput aritmične logorske vatre. Izvila sam se poput srne i u luku osjećala kako mi spušta dah preko grudi i stomaka do pupoljka mog tijela. - Nisam mogao da te pustim Marina - teškim uzdasima je prošaputao - Ne sada, kada si bila na putu da dozvoliš da ti iscijelim dušu i tijelo. Dopusti mi Marina.. - vrativši se do mog lica osjetila sam kako me obuzima i prodire svojim uzbuđenim tijelom u moje vrelo međunožje. Snažno udahnuvši krenuo je ples naših tijela koja su trebala jedno drugo. Iz nekog čudnog razloga, osjetila sam da je i njemu trebala ova noć da bude ono što jeste, ranjeni orao u zagrljaju one, u čijoj potrebi vida svoja snažna krila. Svakim poljupcem, prodorom i dodirom osjećala sam navalicu euforije od signala koje je moje tijelo upijalo sa njegove strane. U tom božanstveno strasnom koštacu gdje se nije znalo gdje počinjem ja a gdje završava on, osjetila sam da mi se vraća snaga koja je odavno utihnula. Krajičkom oka je dohvatio moj osmjeh i strasno me poljubivši rekao:

- Tooo.. tako je boginjo.. ponovo si se sjetila ko si.. moj zagrljaj te je nanovo sastavio. - nakon čega je ubrzao i izazvao snažne orgazmične trzaje koji su gotovo obostrano i istovremeno potresli naša tijela. Iznureni uzdasima veselo smo se pogledali nakon čega sam obamrlu glavu položila na njegove grudi. Srce mu se lagano stišavalo dok je napolju počela padati topla jesenja kiša..

Autor: SamuraiME
17.11.2022.
Zabranjeno kopiranje I distribuiranje ovog sadržaja ili djelova sadržaja bez dozvole vlasnika naloga.

Kategorija:: Strejt erotske priče

17 Nov, 2022
SamuraiME
34 glasova
8080 pregleda

7 komentara

Alen76

18 Nov, 2022 u 22:35

No.comment....respect...

SamuraiME

18 Nov, 2022 u 13:59

Za mjesec dana koji je trajao 31 dan, s obzirom da sam počela pisati u Oktobru mjesecu, ostvareno je gotovo 24000 pregleda što je prosječno 760 pregleda mojih priča dnevno, plus pregledi mog profila u koje nemam uvid. Hvala na povjerenju i svim sugestijama