Moj život - početak

Vrijeme je bilo da se počne nova epoha u godini maštom ili iskustvima.. znam da sam Vam hvalila i eto, došla sam da obradujem oči svojih vjernih pratilaca. A priča, ide u muškom licu i ovako:

Sišao sam niz strme stepenice na obalu Morače nervozan i nestrpljiv. Ubijedila me je da pređem preko svog principa i dođem da je upoznam. Eh kada bi samo znala.. da sam sposoban da sve upropastim i da me plaši ta njena, seksualna radoznalost koju sam mjesecima kalio šaljući joj smjele poruke. Gdje mi je bila pamet? A opet.. toliko me je privlačila. Iako sam joj rekao da nisam spreman da je upoznam, ucjenila me je da mi više neće pisati i da sigurno nešto opasno krijem čim nisam spreman na taj korak. Nisam smio da je izgubim na takav način. Želio sam je izvan svake granice razuma iako sam sebi rekao da se neću uplitati više ni sa jednom ženom.

Umjela je nekako da mi podilazi iako bi me konstantno zavlačila pričom, o njoj bitnim stvarima. A ja sam bio usamljen i otet od sopstvenih govana u kojima sam se nalazio i o kojima nisam htio a ni smio da pričam nikome, vjerovatno kako sebi ne bi morao da priznam da sam.. zajebao stvar. Nebitno je.. sad sam tu i nemam gdje uteći. Jedini put kojim može da dođe ovdje je ovaj isti kojim sam i sam sišao.. Imaću barem tu prednost iako joj još ne nazirem lik. Da pojednostavim, godina je na samom početku trećeg milenijuma i nisu postojali čak ni telefoni sa MMS-om. April je i proljeće je uveliko uhvatilo maha.. Topole su opupile i miriše cvijet drenjine u obližnjim livadama. Ima i ljudi na plaži ali, odlično poznajem ovaj kraj, obezbjediću joj privatnost za naš prvi razgovor uživo. Sa vrha stepeništa ugledah djevojku u bijelom džemperu i farmerkama kako slijeće niz stepenice.. brza je.. smijulji se zajapurena.. mora da je to ona. Rekla je da će biti u bijelom džemperu. Evo je već na platou na početku plaže. Duga kestenjasta kosa, blago našminkana, punačka i ljupka.. ugledala me je.

Raskoči se jadan.. mašem joj ušeprtljan.. zastala je kao da joj se javio čuvar podzemlja. Ublijeđela je. Znam.. stariji sam puno i moje lice to odaje. Sav moj jebeni život stoji u rošavim obrisima prerano nanešenih bora i djelujem starije nego što jesam. Ukopala se. Uplašio je moj izgled. Gleda ali.. kroz mene. Ali znam.. SAD NEMA NAZAD.

- Ćao živote, kako si?
- Ćao.. – i dalje gleda kroz mene - .. dobro sam hvala na pitanju. – i pogled joj odluta niz rijeku.
- Hajde dođi da prošetamo.. lijep je dan.. – ne znajući što dalje da kažem u tom momentu, pružio sam ruku ka njoj i prihvatila je kako bi sišla sa platoa na poveće oblutke na plaži.

Šetamo neko vrijeme i udaljavamo se od radoznalih pogleda prolaznika, ljubitelja rijeke. Stajemo i odlučujem da čučnem i sjednem na jedan poveći krš, dok ona prati moje kretnje ali i dalje je odsutna. Ne znam što da radim. Kako da pokrenem priču i sav sam se nešto smotao a ona bukvalno kao zmaj lebdi negdje iznad naših tijela u mislima. Tako je lijepa, mlada.. Ta njena koža je kao prvi trešnjin cvijet a onda mi pade pogled na njene ruke. Grčila ih je i pritiskala lagano jagodice prstiju sasvim nečujno, vjerovatno i nesvjesno i prisjetio sam se koliko me je uzbuđivala pomisao da ih osjetim na svom tijelu. Nije mi se svidjela spoznaja da ono što osjeća u sebi, istresa na tim divnim nježnim prstima.. Gotovo instinktivno sam je uhvatio za ruku.. pustila ju je i predala mi je kao da je to neki mamac da ne rečem više ni riječi. Znam.. nisam joj se svidio ali sam odlučio da probam.. samo da odigram tu jednu kartu.. jednu želju. Da osjetim ukus njene kože, kojom je jutros dodirivala ono posebno mjesto, koje smo zajedno maštom, a ona i dodirom, natjerali da uživa.

Nježno sam poljubio kažiprst i toplota mojih usana je izazvala da linije na njenom prstu, otkriju mirise jutrošnje igre. Zatvorio sam oči i vidio sam je.. mogao sam zaista da je vidim nagu i razdraganu kako se krije ispod jorgana, sakrivši usne u jastuku i diktatom mojih poruka zadirkuje sopstveno tijelo. Svaki atom na pleksusu mi je zavibrirao od te zamisli. Iako me je miris totalno izbezumio i ostavio gotovo bez daha, krenuo sam u sledeći smio pokušaj.. oivičio sam ga usnama i nježno usisao.. ahh.. Gotovo da sam mogao da osjetim blag ukus šampinjonaste strukture njene mlade i nevine putenosti. I na moje veliko iznenađenje.. ZATVORILA JE OČI.. da.. to je bio znak, sasvim sam siguran bio da mi je dala znak da nastavim. Sa zadovoljstvom sam krenuo da sisam.. jedan po jedan prstić njene šake posmatrajući kako se njene malene grudi ritmički pomjeraju u dubokim uzdisajima. Bio sam siguran da uživa i osjetio sam kako mi se vratio život. Želio sam da joj dam naznaku kako bih je obožavao a zamalo me je natjerala da ustuknem. Kada sam joj posjetio usnama svaki prst jedne, uzeo sam drugu šaku dok je ona i dalje stajala zatvorenih očiju. Zagrizla je usnu! Oh.. kako sam poželio da joj je ja ugrizem tako uzbuđenoj ali sam znao da bi prenaglio i da još nije vrijeme. Sunce se pomaljalo iza topole i uskoro je počelo da nas grije u potpunosti.. Iako smo kraj same rijeke, toplota zraka je grijala naša uzbuđena tijela dok sam je držao u transu svojom igrom. Opustila je kičmu i odustala od garda koji je stvorila kada me je ugledala i to me je radovalo poput klinca. Podmladio sam se od njene opuštenosti i predanosti dodirima koje sam pleo po njenim šakama.. a onda i rukama.. i onda sam stao.

Nakon par sekundi, otvorila je svoje oči i pogledala me pravo u zenice. Ugledala me je onakva kakva jeste u našim dopisivanjima. Jebozovna, nježna, željna i čežnjiva, žena koja viri a još nikome otkrivena. Opasna i ranjiva u isto vrijeme. Bože.. koliko je samo lijepa, kada bi znala. I gospode, tad shvatih.. da sam se ukopao još više. Ovaj djevojčurak će mi uzeti srce koje ne mogu da joj dam.

- Jesi li dobro? – upitah je da prekinem pogled koji me je izluđivao.
- Sada jesam.. – blago se nasmijala.. uhhh.. htio sam da poletim.
- Znaš, živote, uplašila si me. Na onom platou tamo, gotovo da nisi disala.. – iskreno sam protumačio njen stav.
- Znaš kako.. imala sam totalno drugačiju sliku o tvom izgledu u glavi, ali.. nije to sad ni bitno.. hvala ti.. – spustila je pogled na svoju ruku u mojoj.
- Na čemu..?
- Pa na.. podsjećanju da nije sve u životu onako kako izgleda ili kako nam se čini.. – pogleda me sa nevjerovatnim sjajem u zenicama i shvatio sam na šta je mislila.
- Tačno je.. a ja samo želim da osjetiš sve ono o čemu smo pisali i uživo.
- Onda imam jednu molbu.. – sa nekom sjetom u glasu mi reče..
- Reci.. – s nestrpljenjem sam očekivao dalji razvoj pošto sam i sam imao zahtjev.
- Molim te.. šta god i kako god da se budem ponašala sa tobom.. želim da mi sačuvaš nevinost. – pogledala me je kao da joj život od toga zavisi.
- Može – rekoh – ali, moraš i ti meni nešto za uzvrat da uradiš.
- Što god želiš. – reče ne trepnuvši.
- Ja ću ti sačuvati nevinost a ti.. nemoj nikad da se zaljubiš u mene.. – trudio sam se da zvučim što ozbiljnije.
- Imamo dogovor. – nasmija se kao da je očekivala neku nastranost pa joj je laknulo što je taj zadatak lak. Znao sam da će joj biti lak. Ionako nisam idealno zgodan momak, ali, kad su u pitanju dodiri, želio sam da uradim sve da uživa.

Mlada je.. ubrzo će se skontati sa nekim na fakultetu i znam da će otići prvom prilikom i to me je nekako tješilo da možda i neću zajebati ovu stvar...

NASTAVIĆE SE..
Autor: SamuraiME
21.02.2023.
Sva prava zadržana. Zabranjeno je svako kopiranje dijela sadržaja ili teksta u cjelosti bez dozvole vlasnika naloga.