Moj život - otkrivanje

Ljutito sam zalupila vratima od kabineta kada sam shvatila da moj skockani pogled „jadna mala ja, nisam imala kad da spremim predmet“ – nije palilo kod profe nekih desetak godina starijeg od mene. To mi je ujedno bila i zadnja šansa da ostvarim uslov za prolaz na prvoj godini i iskreno sam shvatila, da sam se ujebala pošteno. Naime, moju je pažnju apsolutno zaokupio neko, čije mi je prisustvo davalo osjećaj da nisam totalno sama i neshvaćena u tako velikom gradu.

Dolazim iz stroge patrijarhalne sredine i život u sijenci alfa mužijaka, koji ne dozvoljava da se neki usputni muškarac igra sa njegovim ćerkama, iznjedrio je ogromnu želju u mladom tijelu. Kad zavisiš od svojih, moraš malo da igraš na ivici. Moraš da pratiš neka pravila ponašanja i pokušaš da ih poštediš nekih traumatičnih situacija iz prošlosti. Mnoga djeca nisu imala osjećaj za to, ali meni je dobro bio ukorijenjen i u mnogome je koncipirao način na koji percepiram i svoje, a i tijelo partnera koje sam vremenom srijetala. Nemavši mogućnosti da izživim svoje strasti koje su bujale u tinejdžerskim godinama, radila sam to krišom i direktan kontakt sa totalno nagim muškim tijelom je čekao neke mnogo zrelije godine. Tako sam doživjela da imam prvog momka krišom tek sa nepunih osamnaest godina i da ne budem nagrađena pogledom na taj izmaštani falus uživo a kamoli da se opustim i prepustim svoje tijelo do kraja. Kako su godine išle, ta želja se samo gradila, bujala do neizdrživosti, tjerajući me na svakakvu maštu, maratonska maženja i orgazmične pobjede. A onda je naišao on, moj drugi momak, igrom slučaja sa istim nadimkom kao prvi, ali ovaj je htio da mi pruži više od prethodnog.

Mlada, jedra, punoljetna i more mogućnosti velikog grada, a ja sam se dohvatila dodira sa čovjekom koji je bio čak, dvanaest godina stariji od mene. Privlačilo me je što je vojno lice. Privlačilo me je što mu je stalo do toga kako dišem, kako se osjećam. Da li uživam. Bitno mi je bilo da održi datu riječ i to je bio prioritet, veći i od užitka. Stavio me je na pijedestal svojih želja kao nešto sveto i najljepše na svijetu. Dugo smo se dopisivali dok nisam prešla granicu da ga poželim osjetiti uživo. Isprva nisam ni mogla jer je moj život bio kontrolisan od strane rođaka, ali čim sam se dohvatila podstanarstva, taj nadzor je malo popustio i imala sam načina da izvrdam kuda ću i kako ići. Onda sam krenula da mu nudim susret uživo i tek kada sam ga ucjenila da pristane da me vidi ili da prestajem sa dopisivanjem, on je pristao.

Kako je prošao prvi susret čitali ste u prvoj priči i moram reći da mi nije bilo nimalo lako. Sami Amor mu je šapnuo kako da me povrati u datom momentu i ne mogu biti zahvalnija za taj čin, s'obzirom da najčešće niste ni svjesni, koliko čovjeka zavede veo iluzije. Predrasude su razbile mnoge veze. Rasturile su mnogo brakova. Samo kad čovjek stane na loptu, smiri se i strpi, nauči da malo više posmatra i osjeti prije nego mu jezik pretekne pamet, može zaista da bude nagrađen umjesto u gubitku zbog prejudiciranja. Ja sam odlučila da slušam. Odlučila sam da se smirim. I to mu je dalo viziju kako da učini da njegov izgled ne bude presudan u tome kako ću da ga posmatram. Dozvolilo mu je da mi pokaže i dokaže koliko je dosledan onome što je pisao, živio i osjećao za mene. Iznenadnim posjedovanjem mojih prstiju njegovim usnama, dobila sam ulaznicu u svijet čulnosti, koji nisam imala načina da osjetim i doživim, dok sam bila pod budnim nadzorom porodice. Od tog momenta, živjela sam bukvalno za svaki momenat, sat i dan proveden sa njim.

Nije mi bilo bitno da li je to bila Morača puna vodenih zmija, ljuti krš malog brda, nestašne krošnje čempresa na Ljuboviću, zavučene uvalice Skalina ili ljetnja pozornica parka.. svaki momenat sa njim se pretvarao u čaroliju. Nakon prvog susreta, dogovorili smo gledanje na drugoj strani Morače ispod MUP-a tadašnjega.. bio je jedan mali prilaz i par staza koje su vodile do omalene plaže na kojoj su uglavnom obitavali pecaroši. Odatle se pružao pogled na kasarnu, most za pješake u daljini i Njegošev park.. a na samom spustu ispod stazice, bio je prilaz jednom malom platou koji je zakrivala krošnja stare divlje smokve. Tu bismo se spustili u sred bijela dana, kad je svima bilo vruće da izlaze i osjetila bih kao da smo ušli u neki zaštićeni prostor samo nama znan. I vrijeme bi istog momenta za nas stalo. Grane tek ozelenjele smokve su prekrivale plato dovoljno da se ne vidi sa stazice ko je ispod njih ali i od radoznalih pogleda preko puta. Prišla bih usplahirena i puna čežnje ali i straha, da li će biti dovoljno strpljiv i nježan sa mojim slabo dodirivanim tijelom od tuđe ruke. Bio me je stid. Strašno sam patila što sam kasnila za vršnjacima u tim spoznajama ali, sa druge strane, bolje sam cijenila momenat susreta sa muškim tijelom u cjelosti i to je datom kašnjenju, davalo posebnu draž. Prišla bih mu sva ustreptala i naslonila svoja bedra o njegova. Podigla bih ruke i naslonila ih na njegova ramena, dok bi njegove iskusne usne istraživale moje sasvim lagano.. Kao da ću pući poput balona od sapunice, toliko nježna i nestvarna, istraživao bi pažljivo moje usne. Jezikom bi ih rastvarao dok bi njegove ruke nježno krstarile po mom tijelu.. po leđima, guzi a zatim i sa prednje strane bedara, do malenih grudi. Zatvorila bih oči i pokušala da umirim buk krvi u ušima dok bi njegove usne sa mojih usana krenule padati po vratu. Onog trenutka kada je krenuo da šara jezikom po puteljku između uha i ramena, otkrila sam koliko taj dodir umije da prožme svo moje tijelo od glave do pete i da završi tačno u vršak klitorisa tjerajući me da se izvijam i rastežem od miline. Osjetio je to. I kasnije je koristio te dodire da mi pruži posebno uživanje. Spustio bi usne po mom vratu do ramena.. nježno mi grickao vrat a krenuo šakama oivičavati grudi. Onda bi mi rekao da se oslobodim majce, grudnjaka.. Sve bih to u tišini skidala dok bih osjećala blagi povjetarac sa rijeke kako mi ježi kožu slobodnu od odjeće. Dolazilo bi mi da vrisnem od sreće koju je izazivao taj osjećaj slobode. Onda su se njegove usne srele sa njihovim veličanstvima, grudima. Nježno ih je mazio usnama, sve dok bradavice ne otvrdnu toliko da počinju da me bole.. sisao bi ih nježno uvlačeći ih usnama, a mazeći ih rukama.. znao je da ih obožava i desetinama minuta.. možda i satima. To bi rezultiralo takvim slatko-bolnim senzacijama kad se vratim na stan da mi je dolazilo da ih otkinem. Ustvari, on ih je svojim nježnostima oblikovao i natjerao da rastu i razvijaju se. Cijenila sam što ih nikada nije čupao, razvlačio, ili ih šljepkao pa je njihov oblik zadržao ljepotu i pristojnu veličinu i dan danas. A onda je uslijedilo pitanje – da li bi htjela da vidiš koliko sam uzbuđen živote? Koliko te želi? – i boom.. automatski sva krv bi poletjela u obraze.. kako da mu kažem to? Čekao bi na odgovor a ja bih spustila pogled na svoja stopala i ćutala.

- Šta je bilo? Što si mi se stužila?
- Pa ja..
- Što se desilo? Jel ti neprijatno?
- ..nisam.. Znaš.. moj prvi.. nismo išli toliko daleko..
- Nisi ga nikad vidjela?
- Ne..
- Ako nisi spremna ili ne želiš, ne moraš odmah sad.. samo hoću da ti bude lijepo.
- Želim..
- Opet podvlačim, ne moraš.. samo ako zaista želiš, ali bilo bi šteta da ne vidiš koliko te želi..
- ..pusti me da vidim..

Spustio bi prvo moju ruku onako preko trenerke da osjetim koliko je uzbuđen.. uhhh.. bridjeli su mi prstići na stopalima a vatra želje bi mi lomila tijelo. Onda bi rastvorio uže i spustio trenerku i boxe do ispod dupeta. Iskočila bi njegova želja, topla i opipljiva, nježne kože, čista i pulsirajuća. Čučnula bih i zagledala se dobro kako izgleda. Taj moj pokret i radoznalost su ga tjerali da pulsira jače. I spustila bih nježan poljubac direktno na glavić. I vidjela bih, kako moj život zatvara oči zahvalan nebesima na tu pruženu nježnost. Zaista je bio zahvalan. Zaista je bio viteški strpljiv. Tako mlada ljubavnica bi natjerala desetinu jakih muškaraca da se bore oko nje i osvoje je kako bi je obožavali barem jedan dan u godini. On je svoje želje uporno krotio kako bi održao svoje obećanje. Ova priča, je zapravo oda njegovom viteštvu. Hiljade muškaraca bi palo na testu koji je on sebi postavio pristavši na pakt koji smo sklopili i izdržao je dobrih godinu ipo dana da me mazi na sve moguće načine koji isključuju oduzimanje nevinosti.

Negdje na pola puta mog i njegovog istraživačkog rada iz anatomije, popila sam debelu kritiku na račun mojih rezultata studiranja. I bila sam ljuta. Ljuta na sebe, ljuta na sudbinu, ljuta na odricanja i na sve ono što sam smatrala da nije fer. Htjela sam jako da pogazim i moje obećanje, kao i da ga natjeram da pregazi svoje. Mislila sam ako ja pokrenem inicijativu da će on pratiti to isto. Obukla sam se seksi, neku laganu suknju, patike, majicu.. bez grudnjaka, bez gaćica. Tek oprane i napola prosušene kose, mirisala je zamnom ulica. I nije to bio miris šampona koliko miris željne nejebane pičkice i njenih sokova koji nisu jenjavali. Adrenalin me je spucao na milion. Muškarci su se okretali zamnom dok sam odlučno gazila ka skrovitom dijelu Morače a nadzor sunca je počeo polako da pada za brdom. Bila je topla noć. Moja krv divlja ko u ždrebice. Shvatio je čim me je vidio da imam plan. Ukopao se.

Da budemo iskreni, niko od nas nije od kamena. Možemo da se trudimo da posmatramo nekoga kao objekat svoje želje, ali kada provedete toliko sati u maženju ili povjeravanju ili čak i onoj najprostijoj tišini u zagrljajima, posmatrajući čarobnu rijeku, uvuče Vam se i najmanji atom te osobe u dušu. Intima je ta koja nas čini dostupnima i zbog koje, mnogo Vas veze i seks odlučuje da posmatra površnim činom i potrebom tijela. Samo zato što Vas je neko povrijedio, niste u stanju da se prepustite intimi sa nekim sledećim, barem dok rane ne izvidate. Tako je i on odlično znao, da sam mu se podvukla pod kožu debelo i da će mu biti jako teško da se izbori tu noć samnom. Vrckala sam po njegovom međunožju, izazivala ga, prštala je želja iz mene na sve strane. Napadala sam ga i radila mu ono što ga pali. Prijetio mi je da se neće moći iskontrolisati i da će me izjebati naočigled prisutnih šetača ali.. ostao je na prijetnji. I bila sam ljuta. Bila sam još više nesrećna što nisam uspjela da ga natjeram da prekrši to obećanje tada i na tom mjestu..

Drugom prilikom smo dogovorili da dođem kod njega na stan. Sredila se i ustreptala ušla u zgradu, dok me je on dočekao u liftu.. dok smo se penjali već je krenuo da me mazi i ljubi i dodiri su obećavali noć punu nježnosti. Ušli smo u stan i nastavili da se hvatamo i ljubimo s vrata, a onda se udaljio od mene i rekao da mogu da se raskomotim. Otišao je do štednjaka da nam skuva kafu i svo vrijeme bacao pogled na svoju slatku ljubavnicu koja se lagano skidala. Tople noći i nježnosti, gašenje vatre tijela vlažnim poljupcima su nešto čega se sjetim kad prođem podgoričkim kvartovima. A on željan, a strpljiv. Oličenje snage i kontrole nad svojim porivima, svedenim pokretima bi u meni budio i gasio bure. Čim smo popili kafu, ugasio je svijetlo i spustio svoje tijelo na moje. Slatkoća koju sam osjetila dok mi je njegov napeti ud dodirivao usmine preko gaćica je činila da mi se soba bukvalno ljulja od omamljenosti željom da ga osjetim po sebi. Znao je svaku moju želju. Naučio je mjesecima kako da izaziva moje uzdahe i bio je odgovor na mnoge moje molitve. I sve sam uredila tako da me niko ne traži međutim, gazdarica je napravila propust, pozvavši moje da pita kojim sam busom krenula i tako me ofirala da nisam još stigla na njen stan. Mobilni je počeo da osvjetljava sobu u kojoj su naša željna tijela padala u trans i nisam mogla da ignorišem sledeći poziv. Kada sam se javila, bila sam uslovljena da odem kod rodjaka ili će doći interpol po mene. Nije mogao da vjeruje koliko je ta kontrola otišla daleko. Nakon par mjeseci je i sam vidio da mu je sve teže da me odbija i uradio je ono što smo dogovorili da ne uradi.. raskinuo je putem sms poruke samnom.

Bila sam izgubljena.. totalno sam se pogubila i počela da popuštam živčano. Obnovljena godina i gubitak nekoga ko je umio da me mazi, tek tada se veliki grad pretvorio u utvaru koja me je pratila danima i noćima. Ubrzo sam se pokupila i zauvijek napustila taj grad. Ali.. održao je svoje obećanje i sačuvao mi nevinost. Igrom slučaja, ta odluka i dogovor se isplatio na strani moje porodice ali je meni privukao sasvim drugačija iskustva. Vremenom sam shvatila da je donio ispravnu odluku po oboje i samo me je naučio da postoje muškarci kojima nije sve u tome, 'da udare recku, osvoje trofej više', već da im je bitno da li je partnerka usrećena njihovim delanjem i čekanjem.. i ko zna.. da li će mu se to čekanje isplatiti... možda u nekom sledećem nastavku i saznate..

Autor: SamuraiME
01.03.2023.
Sva prava zadržana. Zabranjeno je svako kopiranje ili prenošenje sadržaja djelimično ili u cjelosti. Sličnost sa stvarnim osobama je moguća jer je pisana po istinitom događaju i stoga su imena izostavljena.