Mjesečev sin - II dio

Put do garaže činio mu se kao vječnost, iako je trajao svega nekoliko minuta. Nije znao kako da se ponaša u Borisovoj blizini. Dok su koračali, par puta ga je pogledao krajičkom oka – iz njega je izlazila neka vrsta tako privlačne snage, ne samo zbog prirodno jake konstitucije i visine, bilo je nešto pouzdano i stameno u njegovom karakteru i to se moglo odmah naslutiti. Sve ga je to nevjerovatno privlačilo, ali i činilo da se osjeća malo nelagodno. Jednostavno, nije bio opušten u njegovoj blizini.

„Izvini, nije baš sve sređeno, vodio sam ga na pranje prošle nedjelje, ove nijesam još stigao.“ - rekao je Boris vezujući pojas.

„Kako izgleda onda kada je baš sređeno, ako sad ovako nesređen „sija“?“ – izustio je Nikola uz osmijeh. Ni sad ne zna kako je od treme uspio da to izgovori. Borisov crni komforni pasat bio je savršeno čist, vidjelo se da se pazi i vodi računa o svakom detalju.

„Ha ha. Može to i bolje, vjeruj mi.“ – izgovorio je uz blagi smiješak i krenuo da izlazi iz garaže. Nikola je gledao kako njegove lijepe šake sa dugačkim prstima sigurno upravljaju vozilom, pokreti su mu bili koordinisani. Nije ni primijetio koliko dugo posmatra njegove ruke.

„Zamislio si se?“ – upitao ga je Boris.

„Ovaj, ne... Mislim, da. Nešto sam na trenutak odlutao. Izvini.“ – nespretno je izustio, pokušavajući da se što prije sabere.

„Ma, sve je OK, vjerovatno si i mnogo umoran, kraj je sedmice, još sam ti ja ukrao nekoliko sati.“ – govorio je Boris.

„Ne, ne, već sam ti rekao, stvarno nije ništa, a nijesam toliko umoran. Danas je dan bio koliko – toliko OK.“ – Nikola je slagao, ni sam ne znajući zašto. Činjenica je da bio umoran, da je dan bio grozan, ali nije želio kući. Htio je ostati sa Borisom u njegovom toplom autu u kojem je išla savršena muzika sa radija 98. Neki glas mu je u glavi prijekorno i tiho ponavljao „čemu se nadaš, šta sad opet zamišljaš i gajiš neke ilzuije“.

„Znaš, ja se nekad volim provozati kroz grad. To me smiruje. Kada nema gužve, pogotovo kad je noć ovako zimskia i vedra. Prijaju mi ti trenuci, znaju da me stvarno opuste.“ – rekao je Boris.

„Da, to je stvarno mnogo lijepo. Nekako nemam priliku da to radim, ali znam o čemu pričaš, zna da bude opuštajuće.“ – opet je slagao Nikola. Nikada se nije vozio po gradu tek tako, šetao jeste, ali vozio bez cilja ne. Ni njemu samome nije bilo jasno zašto ovoliko sada izmišlja.

„Pa, evo, noćas možemo uhvatiti još neki krug. Ako kažeš da to voliš i ako nemaš nekih planova za kasnije.“ – rekao je Boris, gledajući ga direktno u oči.

„Možemo.“ – jedva je izustio Nikola. Izgledalo mu je kao da u grlu ima knedlu veličine jabuke.

„E, odlično.“ – Boris se blago nasmiješi i potapša ga po koljenu. To je bilo dovoljno da se Nikola cijeli naježi, da osjeti te jake i lijepe šake na svom tijelu.

„Zapravo, vodim te na jedno mjesto. Nedavno sam odlučio da napravim jednu manju vikendicu. To je jedan plac van grada, možda 15 minuta vožnje, ne duže. Ali pogled. To moraš vidjeti, to me je najviše oduševilo. Bili su mi nedavno neki prijatelji i nijesu mogli vjerovati da sam pronašao mjesto sa takvom prirodom i takvim pogledom“ – u dahu je izustio Boris.

„Super. Volio bih pogledati.“ – odmah je rekao Nikola. Sada već nije mogao kontrolisati svoje misli. Istina je bila da ga ne zanima pogled, ni to mjesto, već Boris. Nije znao da li on nešto pokušava ili je samo ljubazan i fin prema Nikoli, ali to nije ni važno sada. Biće šta bude, prihvatio je ovu „igru“, nadajući se da neće biti razočaran na kraju. Uostalom, ne bi bilo prvi put da poslije tako nedefinisanih i zbunjujućih signala završi kod kuće, uz porniće i sa svojim tvrdim kurcem u rukama.

Stigli su do tog mjesta, i brže nego što je očekivao. Pogled je zaista bio predivan, grad je sijao i činio se makar duplo većim iz te perspektive. Boris mu je opisivao šta namjerava tu izgraditi, iako je sve bilo skoro na početku. Pažljivo ga je slušao i klimao glavom, a zapravo mu je pogled padao na njegove jake noge u užoj crnoj trenerci, na njegovu muževnu, a opet tako njegovanu facu. U zimskoj jakni djelovao je još veći, snažniji i privlačniji. Nije čuo šta mu priča i samo se nadao da ga neće nešto pitati i da on neće znati da odgovori, pa će djelovati kao totalni kreten.

„Dođi da vidiš ovo“ – rekao je Boris koračajući ka drugom kraju placa, blizu mjesta gdje su parkirali auto kada su stigli. U blizini su se nalazila dva velika drveta nekog starog oraha.

„Ovdje ću postaviti kao neki manji prostor za druženje, znaš kakav je hlad ljeti ispod ovog drveća.“ – objašnjavao mu je Boris. Stajao je tik uz Nikolu, dirao je svojim ramenom njegovo, okrećući pogled ka njemu svakih par sekundi.

Nikola je pričao, kao navijen, da je to sjajna ideja, gomilu nekih ljubaznih fraza koje su imitirale zainteresovanost za Borisove poduhvate.

„Zašto imaš toliku tremu?“ – upitao ga je Boris.

U tom trenutku, Nikola je osjetio kao da mu se tlo izmiče ispod nogu. Gledali su se u oči.

„Ne prestaješ sa pričom od kad smo stigli, ponavljaš istu rečenicu već nekoliko puta i sve vrijeme izbjegavaš da me pogledaš u oči.“ – govorio je Boris sada okrenut direktno ka Nikoli, sa osmijehom i nekom novom toplinom u pogledu.

„Kako misliš?“ – to je jedino što je Nikola uspio da ga pita. Iako je bilo hladno, osjećao se kao da ga je cijelog oblio znoj.

Već sljedećeg trenutka osjetio je Borisovu ruku na potiljku i njegove usne na svojima. Da li se ovo dešava? Da li mogu da se prepustim? Milion pitanja mu je bilo u glavi dok je pokušavao prihvatiti činjenicu da ga ljubi čovjek zbog kojeg je prethodnih sati imao nevjerovatnu erekciju i tremu kao nikad u životu.

„Nećeš mi uzvratiti? Ne sviđa ti se? Pogriješio sam?“ – upitao ga je Boris.

„Ja... Borise.“ – nije mogao odgovoriti.

„Opusti se.“ – tiho je rekao Nikoli, nastavljajući da ga ljubi.

Od tog momenta, Nikola se oslobodio. Ljubili su se strasno, Nikoline ruke su lutale po Borisovom jakom tijelu. Htio je opipati svaki djelić tih ramena, ruku, te predivne njegove šake želio je svuda po svom tijelu. Namjerno nije spuštao ruku ka Borisovom kurcu. Htio je da iščekuje, da sve ovo traje što je moguće duže.

„Ajmo u auto“ – rekao je Boris i povukao ga za ruku.

Na zadnjem sjedištu Borisovog auta ljubili su se još jače, oslobođeni jakni i kaputa sada su još više uživali jedan u drugome, iako i dalje obučeni. Kao da su obojica htjeli da otkrivaju jedan drugog polako, da nigdje ne žure.

„Tako si mi bio privlačan. Tako prijatan, pametan, a opet stidljiv. Imaš nešto u sebi što me privlači, a ujedno smiruje.“ – šaputao mu je Boris dok je spuštao svoje šake ka njegovom dupetu.

„A sviđa mi se i ova tvoja veća guza.“ – sada mu je glas bio dublji, napaljeniji.

Nikola više nije mogao izdržati. Počeo je svlačiti gornji dio Borisove crne trenerke. Gledao ga je ispred sebe u bijeloj majici kratkih rukava, tako muževnog i privlačnog.

„Skini je, molim te.“ – rekao je.

Za sekund Boris je ostao samo u uskim sivim boksericama i čarapama. Nikola je prelazio rukama preko njegovog tijela, jakih grudi. Volio je to što je maljav, ne previše, ali taman toliko da njegovi prsti prođu kroz jake tamno smeđe dlake, preko tih čvrstih grudi sa tamnim bradavicama.

Spustio je ruku na njegove sive bokserice i osjetio baš debeli komad.

„Uzmi ga.“ – gotovo zapovjednički je rekao Boris. Nikola mu je svukao bokserice i pred njim se ukazao predivan, debeli kurac. Ogromna i puna jaja visila su između tih jakih, maljavih butina. Bio je toliko tvrd, skoro do pucanja. Nikola ga je uzeo i navlačio kožicu, stežući povremeno veliki sjajni glavić. Gledao je kako ga Boris „guta“ očima i kako povremeno samo zabaci glavu unazad.

„Sisaj ga. Znam da to želiš, ajde. Pokaži mi šta znaš.“ – rekao mu je Boris. Bez riječi, Nikola je progutao njegov kurac do kraja. Ni sam ne zna kako, ali je riješio da mu pokaže baš sve što zna. Sisao je taj debeli i tvrdi kurac, usnama spuštao kožicu i pritiskao glavić usnama. Gutao ga je cijelog, povremeno ližući Borisova velika jaja, prvo jedan, pa drugi testis. Sisao ih je, dok mu je rukom jako i brzo drkao kurčinu.

„Kako to dobro radiš, nijesam znao da si tako talentovan.“ – govorio je Boris. Uhvatio je Nikolu jednom rukom za glavu i do kraja mu nabio svoj debeli kurac u grlo. Onda još jednom. Počeo je da ga jako tuca u usta, a Nikola je mumlao i primao do kraja Borisovu kitu. Povremeno bi zadržao kurac u Nikolinom grlu i izvadio ga poslije par sekundi. Onda ga izvukao i počeo da prelazi i udara Nikolu po obrazima, razmazujući pljuvačku i tečnost koja mu se slivala sa sad već ogromnog kurca.

Ustao je i skoro uhvatio Nikolu u naručje. Počeo je da ga ljubi, svuda po vratu, grudima, dok mu je rukama širio guzove. Gurao mu je jedan prst, a drugom rukom povremeno jako stezao i štipao guzu.

„Kako si samo uzak. Baš.“ - rekao mu je tiho.

„Nemoj noćas, molim te. Nijesam ovo očekivao.“ – šapnuo mu je Nikola koji je sada bio skorz potčinjen i u njegovim rukama.

„Hmm. Plašiš se?“ – upitao ga je Boris, sada malo više bezobrazno.

„Ne. Mislim, da. Nijesam toliko dugo, velik si, nijesam očekivao. Molim te, drugi put.“ – govorio je Nikola, dok mu je Boris sisao i grickao bradavice, povremeno ga hvatajući za kurac.

„Dobro, ali onda dođi sad.“ – naredio mu je Boris. Legao je na leđa i raširio noge, koliko god je to mogao.

„Liži mi dupe. Ajde.“ – gledao ga je šireći mu svoje veliko, jako, dlakavo dupe. Nikola je bez riječi počeo da mu liže dupe, uvlači jezik u anus i drka kurčinu.

Boris je jako stenjao, nabijajući Nikolinu glavu sve jače i jače među svoje guzove.

„Dođi, brzo, uspravi se malo.“ – skoro je, pa skočio Boris. Nekako je uspio da ugura Nikolu ispod sebe i da mu drži glavu jednom rukom dok mu je nabijao kurac u grlo. Jebao ga je jako u usta, gušeći ga i udarajući ogormnim jajima po Nikolinoj bradi.

„Blizu sam. Mogu li u usta, mogu li?“ – govorio je isprekidano Boris. Nikola je mumlao, nije mu mogao odgovoriti, samo ga je gledao na način koji mu je slao jasnu poruku da sve može. On baš sve može.

Boris je sve jače i jače nabijao kurac u Nikolina usta i grlo, dišući isprekidanije i teže.

„Evo me, svršavam!“ – uzviknuo je Boris. Nikola je osjetio mlazove u svom grlu, u ustima. Nije sve to mogao progutati, pa mu se sprema počela slivati svuda po licu.

Boris se tresao i svršavao toliko mnogo da je to Nikoli izgledalo kao vječnost. U jednom trenutku, osjetio je Borisovu ruku na svom kurcu dok mu je još sisao. Navukao mu je kožicu svega dva puta i Nikola je počeo da prska svuda po stomaku, grudima.

Tresao se, kao da je na trenutak ostao i bez svijesti.

„Tako je, maleni. Bravo, baš tako!“ – sada mu je, već vidno umoran, govorio Boris.

Nikola je bio umazan od svoje i Borisove sperme. Tu na zadnjem sjedištu Borisovog auta, sjedjeli su jedan do drugoga. Boris ga je pogledao i poljubio. Sada nekako nježnije, duže.

„Ovo je bilo dobro, zar ne?“ – upitao ga je.

„Uh. Bilo je odlično. Nijesam ovo očekivao. Od kad sam te vidio, bio si mi toliko privlačan, ali nijesam smio da se nadam. Tako si muževan, odmjeren. Mislio sam da nijesi iz ove priče i da ne treba da sebi otežavam, jer znam da tu nikad neće biti ništa.“ – rekao je Nikola gledajući ga svojim velikim smeđim očima.

„Pa, ni ja nijesam očekivao da ćeš ti u meni ovo probuditi. Kako je noć odmicala i kako smo pričali, sve sam bio sigurniji da želim da ovo uradimo. Zapravo, želim da ti uradim još mnogo toga.“ – Boris mu se nasmiješio i prešao mu prstima preko obraza.

„Želim i ja da mi uradiš još mnogo toga.“ – ovaj put se i Nikola nasmijao.

Ljubili su se na zadnjem sjedištu još neko vrijeme, dok se ispred njih pružao pogled na svjetla grada. Na modrom zimskom nebu sijao je pun mjesec boje cimeta, kao čuvar i svjedok njihove lijepe tajne koja je započela te noći.

Kategorija:
Bisex erotske priče 


  • Nema komentara