Nije kriva vesela mašina

Neki dan sam u tržnom centru naletio na starog druga Vladu. Jednog od dražih. Bilo je zabavno s njim u našim dvadesetim! Gurao je kolica i dvije velike vreće šećera u njima. Nasmijao sam se jer me je odjednom neko lijepo sjećanje preplavilo.

----Ej Vlado, šta ima? Pa nemoj mi reći da vesela mašina već startuje?----

Iznenadio se Vlado kad me ugleda, nasmija se. Zagrlišmo se.

----Evo brate, za par dana zvanično krećemo. I sve puno do Nove godine. Nema termina ni za jednog litra.----

----Pa jebiga, ista situacija kao i onda, one godine.----nasmijao sam se.

---Aj sa mnom da ukrcam ovo u gepek pa ćemo na pivce. A?---

Vlado je žurio, na brzinu smo popili po dva piva i usput se prisjetili te godine. Taman prije deset godina. I samo smo načeli sjećanja. Dovoljno da mene taj dan curikne u neka druga vremena.

Vladin stric na selu ima veselu mašinu i peče rakiju otkako znam za njega. I Vlado mu je pomagao čim je malo izrastao. Te jeseni stric je bio nešto bolešljiv pa na nagovor Vlade uletim i ja kao na dva, tri dana. I mojih par dana na ispomoći se produžiše na skoro dva mjeseca. Radili smo na procenat, uostalom kao i Vladin stric. Malo ko daje odmah keš, tako da je bilo 10 posto od ispečenog, a Vlado i ja bi dobili 5 posto. Lako smo nalazili kupce i rakija, jabukovača i šljivovica, je išla tada za 10 i čak 12 maraka ko halva. Veselo zarađivane lijepe pare.

Samo smo se morali fokusirati na rad. Opasna je vesela mašina. De probaj ovu kakva je, de probaj onu...De jabukovaču, de šljivu. Ponekad kruškovaču. Brzo smo mi skontali da je za nas samo pokoje pivo. Radi se s vatrom, vrućom vodom, vrućim komom. Nema teturanja oko kotla. A imao je ko probati. Ko god peče rakiju sazove društvo, roštilja se, pjesma se potegne, rakija se proba...

---Evo je, evo je.....procurila, kapaaa...Daj nali da probamo...---uzbuđenje na vrhuncu.

---Uff dobra! Dobraaa! Nalider još jednu!---

I onda bi obično za koji sat neko počeo rigati, neko bi se uvukao u auto da spava, a neko bi bogami zvao i taksi da ga vozi kući. Imao je Vladin stric i ljetnu kuhinju pa bi za hladnih dana i noći naložili tamo za one koji se malo više provesele pa ih noge izdaju.

Baš veseli neki dani. A postaće i još zanimljiviji.

Nekako već na početku, jedan dan u dvorište uđe kamion sa 10 metara bukovih trupaca, za loženje naravno. Vladin stric je izašao iz kuće, usmjeravao ga gdje da istovari, pa kad se sve završilo okrenu se prema nama dvojici.

----Trebo bi brzo doći onaj mali Vito da ispila drva. A on će i cijepati pa ga pripazite malo, da ne bude gladan i žedan.----

Malo ja i odahnu jer sam se u trenutku uplašio da sav ovaj posao nas ne zapadne. Jer stric je bio onako zajeban, strog čovjek.

Zaboravio sam na drva, zabavili smo se sa kazanom i društvom koje je poslije drugog ispijenog litra poteglo pjesmu, a jedan od njih izvuče iz auta i harmoniku.

A onda, poslije nekog vremena, u dvoriše uleti dečko na malom motoru, prdavcu, koji je bučio toliko da je nadjačao i harmoniku i pjesmu. Parkira pokraj one gomile drva. Pogledao je prema nama, klimnu glavom i nekakav smiješak pusti. Gledao sam ga kako svlači tešku lovačku jaknu sa sebe i ostade samo u crnoj majici bez rukava. A dole maskirne hlače. Onako, malo viši dečko, mršaviji, ali pravi onaj mišićavi žilo. Primjetio sam one čvrste, snažne ruke i mišićavo tijelo ispod uz tijelo pripijene majice.
Upali brzo motorku i krenu s poslom dok je ono naše društvo gunđajući spustilo harmoniku i prestalo s pjesmom. Vrijeme da se opet aktivnije na rakiju bace.

A ja sam počesto bacao pogled prema Viti, gledao kako spretno i brzo barata motorkom, kako nogom gura one balvane i postavlja ih. Ona gomila se prepolovila sad pa sad. Ubrzo se ustade Vlado, odšeta do njega, rukama mu daje znak da odmori malo.

Sjede Vito pokraj nas, ja mu uvali u krilo tanjur pun mesa, nudim ga pivom i rakijom.

----A ne to, ne sada. Možda kad završim. Ima li soka kakvog?---smješka se Vito.

Spustim dva litra Fante pred njega. Posmatram ga kako jede brzo. Kao što i radi brzo. A neobičan nekako. Kratka plava kosa, ona oštra, a oči tamne. Crna brada od tri dana a zubi bijeli. Cijela glava u nekoj zanimljivoj crno-bijeloj kombinaciji. Smješka se malo kad primjeti da ga gledam.

----A što vas dvojica imate dobar posao.----zaključi i nasmija se.

Kupio me sa tim osmijehom Vito. Šta bih.

Požurio je Vito da prije mraka završi sa pilanjem. Ono društvo se prepolovilo. Dvojica su zvala nekog druga da ih odbaci kući. Jedan zaspao u stolici. Stric izašao iz kuće da nas podsjeti da jednu litru rakije damo Viti, da ponese ćaći.

Sunce je zašlo iza brda kad je Vito završio. Ugasi motorku, pogleda u nas dvojicu, pa sa smješkom rukom obrisa znojno lice. Nabaci na sebe onu tešku jaknu i sjede sa nama. Ja mu opet u krilo tanjur s mesom.

----Može li sada rakija Vito? Pa zaslužio si jebemu.---zezam ga malo.

---Ma more sada. Ima li slučajno kruške?---

Nasmijali smo se Vlado i ja. Ne zna Vito ni šta valja. Kruška duplo skuplja od drugih. Ode Vlado do ljetne kuhinje, donese flašu kruškovače i flašu šljivovice.

----Ova šljiva ti je Vito ćaći da poneseš. A evo i kruška, samo pojaka je pa pripazi.---

Nasmija se Vito. Pogleda u mene.

----Što jača to bolja! Jel tako druže?----

Klimao sam glavom i smijao se. Već zamišljao Vitu kako na onom svom prdavcu pijan kući vozi.

Uskoro je novo društvo zamijenilo ono staro. Nova rakija se čeka da prokapa. Duga noć preda mnom i Vladom. Ali veselo. Pjeva se. Vito pjeva, smije se. Puklo pola flaše one njegove kruške. U tom času prokapa nova jabukovača. Društvo probava, hvali rakiju. Prava vatrena voda. Vlado i ja malo liznemo reda radi a Vito klapi 2,3 čašice. Klima glaom i odobrava, ali ipak nastavlja sa svojom kruškom.

Prošlo malo, gledam Vitu, prestao pjevati. Zagledao se u zemlju, vidim bori se sam sa sobom. Došo đavo po svoje. Diže malo glavu, pogleda me.

---Đe ću pišati?---već pijan glas u Vite.

---Pa aj tamo u baštu, iza ljetne kuhinje.----

Odgega se Vito iza ljetne. Zabavimo se ja i Vlado oko kazana i sjetimo se da ga dugo nema.

---Aj odi tamo molim te, vidi šta je s njim, jeli živ.---govori mi Vlado.

Odem ja iza ljetne, Vito stoji, drži se za stablo šljive. Ljuljuška se. Vidim ispod njega na zemlji gomilu izfaširanog mesa. Baš ga je i pojeo dosta.

----Vito! Jesi dobar? Ajd da te odvedem u ljetnu pa se malo izvali.----

Gleda on u mene mutnim očima.

---Aj me vodi.---promrlja i krenu. Pa zastade.

---Čekaj samo da pišam.---

Gledam ga kako se ljulja i otkopčava dugmad na šlicu onih maskirnih hlača. Jedva nekako potrefi svu dugmad. Uvuče prste unutra i opet jedva isčeprka kitu. Izbaci Vito opuštenu komadinu od desetak centi. A mlaz odmah krenu. Minutu je valjda pišao Vito, minutu u kojoj sam 5,6 puta progutao slinu gledajući onaj primamljivi komad, zanimljiv onako i sladak kao i Vito. Otresao ga je Vito i vratio u gaće, pa krenu da zakopča dugmad. Pa je valjda shvatio da će to biti malo duži posao, i onako odmahnu rukom sam sebi i odustade.

---Ajmo u ljetnu, manta mi se jebo te.----promrsi Vito.

Obuhvatim ga oko struka i polako odvedem do ljetne kuhinje.

---Eto, ispruži se na trosjed, lezi a ja ću te pokriti.---

---Neću ja spavat, samo ću malo odmorit. Eto mene brzo.---promrsi Vito.

I sjede onako na trosjed, izvali se. Ja ubacim dva drveta u peć i iziđem vani. Pjesma se opet raspotegla. Popijem i ja dvije čašice, a šta ću. A misli mi se svako malo vraćaju na Vitu i njegovu komadinu u gaćama. Drmnem u tom rasploženju još par. I posao je doduše bio pri kraju, čekao se zadnji kazan. Ponoć već blizu.

---Odoh se ja Vlado malo ugrijati, zovi me kad završiš.---

Klimne Vlado, ja unutra u ljetnu. Ubacim još dva drveta u peć. Gledam u Vitu na trosjedu. Sjedi zavaljen. Noge raširene, glava zabačena na naslonjaču. Hrče otvorenih usta kao da mu je komadić povraćotine zaglavio u grlu. Sjednem do njega. Gledam ga. Gledam u one raširene noge, u onaj veliki nezakopčani šlic na maskirnim hlačama. Nagnem se malo, provirim. U onom otvorenom šlicu jasno su se vidjele crne uske gaće, a u njima se oslikava jasno ona komadina. Kako je nikla iz krupnih jaja. Pružena, u uspravnom položaju. Razbukta se ona vatra u peći, zagrija malu prostoriju, a ja zadrhta od neke jeze i uzbuđenja. Pred očima mi Vito kako drži komad među dva prsta i piša. Gledam ga ponovo u lice, u otvorena usta. Slušam ujednačeni zvuk hrkanja. Ma neće on to osjetiti, nema teorije. Pomislim.

Pomislim i tako žarko zaželim.

Prsti mi se uvukoše kroz onaj široki prorez. Polako ga pipam sa dva prsta. Ispipam svih deset centi komadine. Klizim jagodicama prstiju. Knedla u grlu. Isti prsti pređoše preko čvrstih jaja. Izmasiraše ih nježno. Zažmirio sam. Otvarao oči na kratko, na svaku najmanju promjenu u zvuku hrkanja. Uživao u dodirima. U dodirima od kojih je rastao i rastao i debljao. Postajao tvrđi i tvrđi. I onda najtvrđi. Ona bukva što je danas cjepao. Glavić negdje ispod najgornjeg, zakopčanog dugmeta. Zadrhtao sam. Milovao ga dlanom. Cijeloga. Po jajima. Pucao mi je pod rukom. Drhtim bez prestanka.

Ma neće on to osjetiti. Onako pijan. Ubijen. Pa skoro litar rakije je popio. Misli moje ko pista za formulu 1. Jure. Brišu ko vjetar pokraj mene. Moram. Makar samo preko gaća.

Uvučem se među one raširene noge. Pogledam još jednom u onu glavu izvraćenu na naslonu. Slušam onaj isti hrapavi zvuk komadića povraćotke u grlu. Uvučem lice u onaj široki prorez. Razjapljeni šlic. Prislanjam jezik na one crne gaće. Na onaj tvrdi kurac. Ližem ga. Klizim po hrapavim gaćama kao da su staklo. Klizim ko lud. Oblizivam. Tako je ukusan i preko gaća. Neki opojan miris. Mislim o nedostupnom glaviću. Još je tvrđi. Puca prosto. Poskakiva u tijesnim gaćama. Grickam ga. Ujedam ga. Hoću svašta da mu radim. Kao da nikada nije imao mokre snove. Normalno da jeste. Kao da je promijenuo zvuk hrkanja? Ili samo moja paranoja? Čujem glasove vani. Skočim i ugasim svjetlo. A ako se on slučajno probudi, samo ću se zakotrljati ispod trosjeda. Mogu stati dole. Neće znati šta ga je snašlo.

Ponovo se skupim među njegove noge. Lice u šlic. Dugi, najduži liz. Duži nego što sam očekivao. Preleti mi jezik preko nečega toplog. Toplog i tvrdog. Zastanem. Obližem. Glavić! Šta bi sa najgornjim dugmetom? Jeli se samo od sebe od napona otkopčalo? Od pritiska tvrdog kurca? Ili možda...? Neda mi se razmišljati. Kako god. Povlačim vrh gaća polako, a cijeli se glavić ukaza u mraku. Kakva je ovo ludnica! Nikad ovako lud nisam bio!

Potezao sam prstima gaće. Potezao ih sve do jaja. Sve dok kurac nije izletio cijeli i onako lijepo se ispravio. Dugačak i sjajan u mraku. Mišićav ko i gazda mu. Puca od nekih žilica tankih. Strpao sam ga. Sve do grla. Klizio. Pušio. Lizao ga. Oblizivao brzo onaj tvrdi topli glavić. Sve ko Formula 1. A kad je ono hrkanje prestalo? Nisam ni primjetio. Ma boli me...Pušim ga, ne puštam ni sekunde. Počeo je cviliti umjesto hrkati. Mokri snovi sigurno. Sanja Vito slatke snove.

----Aaah...aaaah...puši ga...puši ga...----zastenjao je Vito.

Kao da ga ni ne čujem. Jel bunca u snu? Ili se probudio? Pitam se a ne odgovoram ništa. Kurac nabrekao u mojim ustima. Vruć. Spreman kao onu raketu kad za mjesec lansiraju. Zacvili Vito glasno. Uzdahnu glasno. A onaj glavić eksplodira. Kao pokvareni šaht za vodu. Sipa, bljuje, prska. Puni mi usta. Svaki ugao. Po svakom zubu. Stiskao sam ga usnama. Cijedio. Oblizao i očistio.

Polako sam vratio kurac u gaće i podigao se. Polako izašao. Gledao je Vlado u mene.

---Što si se zajampurio tako? Naložio puno a?----nasmijao se.

A ja proleti pokraj njega i iza ljetne. Tri puta sam ga potegao i dovoljno je bilo. Vratim se i sjednem pokraj kotla. Zadnje kapi su curile. Htio sam da pobjegnem prije nego što Vito iziđe. Kako hrabrost splasne kad izdrkaš! Nevjerovatno.

---Ma čekaj da još jednu zapalimo pa ćemo skupa.----javi se Vlado.

Destak minuta je prošlo a Vito se pojavi na vratima ljetne. Proteže se. Smješka se.

---Uu jebo te, što se ja naspava slatko. Pa koliko je to sati? Daj naspi jednu.---

Bili smo još pola sata tu. Normalna priča. Zajebancija. I onda Vito na svoj motorić prdavac. Vlado i ja u auta i kući. Cijelu noć sam drkao. Mrak moje sobe me vraćao stalno u mračnu ljetnu kuhinju.

Sutradan je Vito došao da cijepa drva dok smo mi igrali oko vesele mašine. Dan uobičajen. Ništa nisam mogao pročitati na njegovom licu. Baš ništa. Mokri snovi ili vrhunski glumac.

I noć je prolazila normalno. Mušterije sjede, piju. Vito završio, sjedi, cuga. Cuga žestoko. Sa svakom novom čašicom sve češće gleda u mene. Bilo mi se učinilo da vidim namrgođenu facu, da će svaki tren nešto izletiti. Panika neka u meni. Ljudi sjede okolo. U panici odem iza ljetne, pišam. Dolazi Vito teturajući, vadi kurac, piša i on. Šutim.

----Jebo te, baš sam se danas umorio.---progovori iznenada.

----Tvrdo drvo, sjebalo me baš. Idem se malo izvaliti u ljetnu.----

Strpa kitu u gaće i ode. Pa na samom ćošku zastade, kao da razmišlja. Pa se vrati do mene. Šapće mi na uho baš kao da neko ima oko nas.

----A pasalo bi mi i jedno pušenje. Baš bi mi pasalo.----

Ode Vito. Držim kitu u ruci još par minuta. Kakvi mokri snovi! Možda ako ti je 16.

Zdrmam dvije rakije na eks.

----Vlado, ode ja jedno pola sata.----

---Ajde, ali se brzo vrati. Odoše brzo i ovi. Moramo ovo pospremati.----

Ušao sam u ljetnu kuhinju. Vito zavaljen u istoj pozi kao prošle noći. Za trenutak sam pogledao u one pijane, tamne oči. Mali, zadovoljni smiješak.

----Ugasi nam svjetlo.----prošaptao je.

I otkopčao ono najgornje dugme na maskirnim hlačama. Brzo, spretno. Skoro neprimjetno.

Ludih pola sata i Vitina dva prskanja. Prigušeni krici. Dvije poplave u ustima.

Dolazio je Vito tri godine zaredom i kod mene cijepati drva.
Sačuvao sam za onaj prvi put litar kruškovače.

---Pa ne može ti on takav kući sinko. Nek prespava s tobom.---reče stara gledajući u onu praznu flašu.

A ja gledam u Vitu i onaj njegov sitni, zadovoljni smješak.

Kategorija:
Gay erotske priče 


  • Nema komentara