Plavo nebo i čevapćići sa lukom

Svratio sam nedavno, poslije dužeg vremena, u naše staro mjesto, kafić, ili klub kako smo ga mi voljeli zvati. Ne znam ni zašto, iz kojeg razloga sam prije neke dvije godine odjednom prestao dolaziti. A skoro sam pa visio tu od svoje šesnaeste. Klub je uvijek isti već godinama. Ništa se ne mijenja osim pokoje nove boje ili nekog dotjerivanja. Kakav je bio, takav je i ostao, mjesto za sve, od 15 do 85 godina. I niko nikome nije smetao. Dobar šank, stolovi i sečije na sve strane, kladionica, bilijar, slotovi, veseli konobari, umjerene cijene. Jedino ko je u potrazi za ženskom, promašio bi, jer ih tu nije bilo ni za lijeka.

I kad sam počeo raditi sa 26, redovno sam svraćao na koje pivce poslije ručka. Na neku partiju bilijara i brzinsko klađenje. Na pokoji pogled po nekim novim klincima.

Tako je bilo i tog hladnog novembarskog dana, mojih prvih dana na poslu. Padala je neka susnježica nošena hladnim vjetrom. Sa kolegom sa posla sam uletio unutra nakon što smo u obližnjem grilu popola spucali jedno pečeno pile. Otresli smo snijeg već polijepljen po jaknama i sjeli za šank da pivom ubijemo onu masnoću u ustima i grlu. Odžuri kolega negdje poslije prvog piva i ja ostade sam.

Posmatrao sam kroz izlog snijeg kako pada sve gušće i prekriva ulicu i trotoare. Pogledao sam prema šanku i pitao se koji je to pametnjaković pronašao grupu Regina baš sad. Dugo nisam čuo te stihove---A napolju padaće snijeg, padaće po nama kao bijeli prah...---

Gledao sam klince kako igraju bilijara kao da svi imaju samo lijeve ruke. Pa opet vratio pogled na dva momka koji su sjedili u neposrednoj blizini i onako glasno pričali i slatko se smijali cijelo vrijeme. Vjerovatno su nešto i pušili. Uvijek je bila bar polovina tih momaka i klinaca pomalo high. Pijuckali su onu kafu i vodu skoro sat vremena, kroz koji sam ja već iskapio tri piva. Puna pepeljara pred njima. Kad jedan od njih spomenu ime ovoga drugog - Azur, pogledao sam ih prvi put malo detaljnije. Azura pogotovo. Nije baš nešto ni previše rijetko to ime, ali uvijek sam se pitao kada se to roditelji odluče na ime Azur. Dali onda kad beba otvori oči po prvi put a oni u njima ugledaju plavetnilo neba. Malo bi smiješno bilo da ima smeđe ili crne oči. Primjeti Azur da ga posmatram pa me pogleda onim krupnim plavetnilom. Kao komadić vedrog neba u sivom snježnom danu. Kao da se nasmiješio a ja brzo skrenu pogled.

Uskoro je došao konobar pa, gledajući ih onako mrko pokupi ispred njih one prazne šoljice i čaše. Pa se vrati, odnese pepeljaru i ne vrati je. Smješkaju se njih dvojica, sliježu ramenima, znaju da malo predugo cijede kafice. Čujem ih kako tiho pričaju.

---Nemaš jelde ni ti više para?---

....Ma nemam, otkud mi? A vidi kako pada vani! Gdje sada jebo te?---

Pogledao sam kroz izlog, u onaj sipajući snijeg, pa opet u njih dvojicu. Bez ikakvog plana, namjere, mahnem im rukom. Pogledaju me upitno.

---Ajde popijte nešto od mene.----

Pogledali su se pa opet u mene. Sliježu ramenima. Zovnuo sam konobara da im odnese piće.

---Ne morate kafu, uzmite šta želite.---dodao sam.

Nasmiješili su se, naručili po pivo pa podigli čaše prema meni.

---Hvala jarane!----nekako uglas izgovoriše.

Ubrzo sam krenuo a oni se još jednom zahvališe i nasmješiše.

Prošlo je nekoliko dana, zaboravio sam već na Azura i druga, žurim ulicom nešto prije 8 na posao. S druge strane ulice u suprotnom pravcu ide momak, toplo umotan, sa kapuljačom preko glave.

---Ej jarane, šta ima?----doviknuo je.

A ja onako odmahnu, odgovori nešto, i tek kad je prošao dosjeti se da je to bio Azur. Okrenuo sam se i gledao prema njemu. Izgledao mi je nekako sitan dok je sjedio u kafiću, a bio je ustvari visok kao i ja. Onako dug i mršav žurno je grabio kroz hladno jutro. Kuda, upitao sam se. I opet brzo zaboravio na njega.

Poslije par dana repriza. Samo ovaj put Azur ide prema meni istim trotoarom, istom stranom.

---Ej šta ima?---povikao je i nasmijao se.

---A evo na posao jebiga.----

Nabacili smo ruke u čvrsti pozdrav kao da se bar mjesecima znamo. Zastali malo.

---Ma isti smo. Evo i ja žurim. Jebiga kasnim svako jutro.----nasmija se.

---Pa gdje to ti radiš?---pogledao sam u plave radničke hlače na njemu.

---I šta radiš? Šta ti je posao?---postao sam malo radoznao.

Ili sam možda želio da stoji tu malo duže. Nasmijao se Azur.

---Ma jarane, uvijek imam spreman odgovor na to. Kod nas je sve automatizovano. Pritisneš dugme a vreća na leđa.---smijao se.

Pa kad vidi moj zbunjen pogled, popravi se.

---Ma u magacinu voća i povrća radim jarane. Potežem gajbe. Kakav sam bio učenik dobro me je i ovo zapalo.---opet se nasmijao a i ja za njim.

---A gdje živiš, kako to da te viđam?----

---Pa eno, ona zgrada odmah iza ugla.----pokazivao je rukom.

---Znači komšije smo.----

---Jesmo, jaštasmo nego komšije jarane.---nasmiješi se i pogleda na sat.

---E baš smo se ispričali haha, opet će mi šef sve jebati po spisku. Odoh potrčati jebiga.---

Smijao sam se i gledao za njim. Odjednom nisam htio da čekam novi slučajni susret na ulici.

---Ej! A da poslije posla nastavimo priču uz pivo?----povikao sam za njim.

---Može! Eto, tamo iza 4 se vidimo u klubu. I, od mene je pivo. Dođem ti.---doviknuo je.

Nasmijao se i potrčao niz trotoar. I više nisam mogao Azura zaboraviti tek tako. Onaj osmijeh blistavi, azurne oči, kratka svijetlo smeđa kosa...

Iza 4 sati smo bili u klubu. Kao stari drugari popili po 4 piva, smijali se i zezali, odigrali nekoliko partija bilijara. Razmijenili nekoliko značajnih pogleda a za koje nisam znao da li su uopšte značajni. Možda značajni beznačaj. Pa smo uskoro zaključili da smo dobro ogladnili. I složili se da bi dobri ćevapi bili najbolja opcija.

----Ma kod "Želje" jarane idemo. Nisam ih odavno jeo.----predloži Azur.

Brzo smo dopješačili do mene, sjeli u moju staru "dvicu" i prema gradu. Za ne povjerovati, samo smo 15 minuta tražili dobar parking. I uskoro smo sjedili u "Želji", gledali jedan u drugoga, smijali se kako dvije 15ke ćevapa sa hrpom luka nestaju pred nama. Konobari sretni što nas se brzo riješiše a novi zagladnjeli se uvališe. Prijedlog za gazde--ko pojede porciju za 10 minuta, 2 marke manje plaća.

Šetali smo Azur i ja čaršijom. Podrigivali od ćevapa i luka i smijali se. Snijeg je padao. Sjetio sam se Regine. ---A napolju padaće snijeg, padaće po nama kao bijeli prah...--- Padao sam na Azura. Ruke su nam se dodirivale, češale jedna o drugu. Želio sam da ga zgrabim, da s rukom u ruci šetamo satima. Tako sve odjednom, od jednog jutra do prvog mraka. Istoga dana.

Pogledao je na sat.

---Uu jebo te! Pa vidi koliko je sati! Ja bih morao kući, presvući se pa moram izaći večeras.---

Propade moj plan za produžetak ovog dana. Kao da je primjetio nešto u mojim očima.

---Možemo ovako i sutra poslije posla. Šta misliš?---predloži.

---Pa naravno. Možemo, možemo.----

Mrak je mrkli već odavno pao kad sam ga dovezao pred njegovu zgradu. Parkirao pod sjenu snijegom zatrpanog drveta.

---Pa eto, onda se vidimo sutra.----reče dok je otvarao vrata.

Gledao sam ga i klimao glavom kad odjednom ponovo zatvori vrata. Sačeka trenutak da se svjetlo u autu ugasi, nagnu se i brzo me poljubi u obraz. Plamen mi ošamari lice. Pogledao sam ga. Zbunjen a sretan.

---Mogu li i ja tebe?---prošaptao sam.

---Možeš ako hoćeš.---još tiši je bio.

Nagnuo sam se i poljubio ga u obraz. I držao usne na licu par sekundi. Same usne skliznuše prema njegovim. Dočekao me je otvorenih usta. Ljubili smo se divlje, životinjski, kao tek sa lanca pušteni. Razmjenjivali onaj smrad ćevapa i luka kao najljepše miomirise. Minuti su prolazili, nismo se puštali.

---Možemo kod mene Azure. Živim sam.---prošaptao sam mu napaljeno u usta.

---Čekaj, čekaj molim te.----odmaknuo je se od mene. Usne se odlijepiše.

---Moram ti nešto reći. Mislim, gdje moram i s kim večeras.---

---Aha, pa u redu je sve. Moraš ići ali ne moraš mi reći s kim.---

---Ne, ne, moram ti reći. Onaj što je bio sa mnom kad si nas častio. Znaš.---

---Aa s njim. Znači s njim si?---šaptali smo kao da će nas ćuti u mračnoj, snježnoj noći.

---Da. S njim sam. Sa Dejom. Već tri mjeseca.---

---Aha, pa jebiga. Onda izvini zbog ovoga poljupca.---

----Ne, ne, ne jer ja sam tebe prvi poljubio.----

----Pa idi onda već, dok te opet nisam poljubio.----pokušao sam se nasmiješiti.

----Nemoj se naljutiti pa se sutra ne pojaviti.----pomalo ozbiljno je zaprijetio.

---Neću se bolan ljutiti. Idi, čekaće te dečko.---novi pokušaj osmijeha. Kako li je to kiselo ispalo.

----Daj ti ipak da mi brojeve razmijenimo. ----

---I još jedna stvar.----zastade kad je već izašao iz auta.

---Nemamo gajbe, nemamo auta, hladno vani, zajebano u haustoru....tako da...vjerovatno neće biti ništa.---

---Ma idi više bolan! To je tvoj dečko i boli me kurac šta ćete raditi. Mene znaš od danas.---

Namrgodio je se malo, zalupio vratima i otrčao prema haustoru. A ja kući, sam sa svojim mislima, u igri prstima, dugoj, beskrajnoj. Udisao sam njegov miris ćevapa i luka, gutao ga.

Oko pola 12 je stigla poruka. Kao da sam je prisilio da dođe gledajući neprestano u telefon. Ustreptao sam.

----Ej šta radiš?---

----Ništa Azure. Ležim u krevetu i razmišljam. A ti, kako ranije kući?---

----Pa rekao sam ti da se ništa neće desiti. A o čemu razmišljaš?----

----O ćevapima i luku razmišljam. Neću namjerno da perem zube.----

----A jel važi još uvijek onaj tvoj poziv? Onaj iz auta. Znaš, dok smo...----

---Pa ovaj dan još nije prošao. Još malo važi, znaš. Pa požuri.---

---Ne moram žuriti. Pogledaj kroz prozor na ulicu.----

Skočio sam kao oparen, odgrnuo zastor i ugledao ga u sjeni drveta. Kao Snješko zatrpan pod sve jačim, mokrim snijegom. Izletio sam na ulazna vrata. Šaptao a vikao.

----Ulazi unutra idiote! Pa jesi li ti normalan!----

Utrčao je unutra. Čistio sam snijeg sa njegove odjeće, sa one kratke kose. A on se samo smiješio.

----Ma šta se smiješiš konju! Ulazi unutra i skidaj sve sa sebe. Pa mokar si ko čep.----

---Da sve skinem? Baš sve?---smiješio se i dalje.

---Sve skidaj! Dok ja donesem ručnik hoću da te vidim golog. I te štrample. I gaće.----

Nosio sam onaj veliki ručnik za plaže a on je stajao na sred sobe potpuno gol i smiješio se. Visok, vitak ali i mišićav. Valjda od potezanja gajbi. Nabacio sam onaj ručnik preko njega, trljao ga, sušio a on se i dalje smiješio i potezao mi, svlačio majicu i šorc. Pa onda zgrabi onaj ručnik iz mojih ruku, baci ga na pod. Prestao se smiješiti. Stajali smo potpuno goli i ukipljeni nekoliko trenutaka. A onda sam ga zgrabio za onu mokru glavu, stisnuo usne uz njegove. Zažmirio je i stisnuo se cijelim tijelom uz mene. Već dignuti kurci su nam pritiskali stomake. Stiskali smo se za guze, pritiskali jedan uz drugoga, u nekom divljem klinču, ljubili se zadihano, napaljeno...

Klizile su mu usne i jezik preko mojih grudi, preko bradavica, stomaka...Ljubio me je strasno, mokro...Dahtao sam tiho, gorio iznutra. Koljena mu se spustiše na meki tepih. Milina me preplavi. Odjednom, kao cunami. Topli i ugodni. Spustio sam glavu, zadrhtao i gledao kako mi kurac tone, nestaje u dubinama. Azur. Azurno more. Nestaje. Pa se ponovo pojavljuje. Pogledale se me odozdo one oči nebeske. I smiješak ponovo. Povukao sam ga za ruku i podigao. Poveo do kreveta. Legao je na stomak. Čitao mi misli.

Kleknuo sam pokraj kreveta. Spustio lice na onu slatku, glatku guzu. Uronio ga duboko. Uranjao sve dublje. Uživao u njegovim uzdasima i tihim kricima. Palacao jezikom kao ljutica. Kao ona divlja ruža je bio, ona roze boje ispod prozora na kući moje babe. Ona tek propupala. Uvijao se pod mojim ubodima. Stenjao na svaki mokri dodir. Pružao je ruku, hvatao moju, potezao me nježno. Uzverao sam se na krevet. Pa na njega. Poklopio ga. Ljubio po mokroj kosi. Dahtao mu na uho. Savijao mu desnu nogu u koljenu. Zadrhtao je i zastenjao glasno u onome prvom spoju. Vrištao sve glasnije sa svakim centimetrom koji je nestajao u njemu. Njihali smo se nježno a snažno. Dahtali glasno a prigušeno. Spojeni u jedno. U jednoj vatri. Kao žica kroz tijelo, ona neka koja ne bode. Kao da je neko provuče kroz mene. Strujni udar. Dodir meduze. Bol u orgazmu. Vrištao sam i prskao. Lijepio mu onu slatku guzu. Dugo...dugo.

Ispružio sam se pored njega. Ljubio ga po licu, milovao po kosi. Umirio je se i gledao me onom bojom nebeskom. Zagrlio me je. Pa rukom kliznuo preko leđa, zaustavio ruku na mojoj guzi. Milovao je i stiskao. Gurao mi prst. Pa drugi. Kao da je čekao da zažmirim. Da mu to bude znak. Ono da od mene. I samo se prevalio na mene. Uvlačio pod mene. Širio me i dahtao na uho. Zastenjali smo zajedno. Istovremeno. Spojeni u jedno. Opet. Ulazio je nježno. Izlazio nježno. Kao da nije htio da onako napaljen bude odmah gotov. Znam da je želio da traje. Da je u meni cijelu noć ako može. Gibali smo se kao u usporenom filmu. Niti je na kraju ubrzao. Samo sam osjetio kurac kako se izvuče i pruži preko moje guze. I njegove poljupce po mome licu, ugrize na mome uhu. Cviljenje tiho i topla sluz kako se rasipa po meni.

Okrenuli smo se jedan prema drugom, stisnuli jedan uz drugoga, ljubili dugo.

----Dejo ne smije znati ništa.----prošaptao je.