Da li se snovi nekada sretnu?

Mašta je oduvijek bila njegov bijeg. Olakšanje, lijek. Svijet u kojem sve njegove čežnje dobijaju formu, skoro kao da ih može stvarno doživjeti, premda su to bili samo oblici od sapunice koji se rasprše i nestanu u momentu.

Vremenom je mašta prerasla u priče koje je pisao za erotske sajtove. Mjesta na internetu po kojima su mnogi plovili, tražeći bijeg od vlastite usamljenosti, bijeg od vlastitih života, ostvarenje potajnih želja. Nije bilo važno da li su u stvarnom životu poželjni ili ne, da li imaju seksualne odnose svakog dana ili ih možda nemaju godinama, imaju li partnere, veze, muževe, žene, ljubavnice ili ljubavnike. Svi oni su imali neki komad duše koji im nije davao mira, koji ih je tjerao da ga istraže ili ispune na takvim mjestima na netu.

I on je bio jedan od njih. Nekad je dolazio samo da se zadovoljava, čita priče, gleda filmove, uživa u prizorima lijepih tijela i dobrih komada među muškim nogama. A nekada je tu ostavljao trag svojih najdubljih nadanja i čežnji. To je za njega bila kao neka rijeka niz koju bi pustio sve ono neizgovoreno, skriveno, ono nešto zbog čega nekada ne možemo udahnuti do kraja i što stoji u našim grudima kao kamen koji nas žulja.

Uvijek je maštao i gledao te muškarce oko svojih prijateljica. Kako se trude oko njih, sa različitim namjerama, kako nastoje da ih oduševe. Pa, da  - može se reći i „ulove“. I to je isto bilo u ljudskoj prirodi.

I sada, baš večeras, na toj večeri Srđan se trudi oko Emilije. Ona se smije, oči joj sijaju dok zabacuje glavu unazad i njene guste i teške lokne padaju joj niz vitka i lijepa leđa. On je visok, ima taj predivan prav nos i bistar pogled, savršeno oblikovane dugačke prste koje povremeno stavi na njenu ruku ili na rame nekog od ostalih za stolom.

Ima i manire. Da, jednako posvećuje pažnju svima, ljubazan je, ali ne dosadan. Emilija je srećnica, zavidi joj. Ona takvih ima jako mnogo, bukvalno jure za njom. Što bi on dao za jednog Srđana, samo jednog.

I par trenutaka je dovoljno da Srđana, potpuno neočekivano i bez pristanka, uvuče u svoj svijet mašte.

U tom svijetu, kiša pljušti jako, baš kao večeras. Kapi su teške i udaraju svom snagom o prozore, krovove auta. Srđan će ih sve prebaciti kućama. Ali neće odvesti Emiliju zadnju, promijeniće plan, niko i ne zna zašto. Povešće baš njega zadnjeg kući.

I, evo, sada sjede u Srđanovim kolima, ispred zgrade. Srđan mu je rekao da sačeka dok pljusak malo stane. Zaista lije kao iz kabla, kapi su tako teške i velike. Razgovaraju dok se gledaju u oči. Srđanov pogled je jasan, prodoran, a osmijeh privlačan. I on priča, dok ga Srđan sluša i pažljivo gleda. Onda se dešava taj trenutak. Srđan ga je privukao sebi i poljubio. Jako, muški, strasno. Toliko strasno da mu je cijelo tijelo zadrhtalo i zatreperilo, raspuklo se kao svaka kapljica kiše koja je pala na cestu.

Naravno da ga je Srđan poljubio. Naravno da je to bila Srđanova inicijativa. U svim njegovim svjetovima, stvarnim i ovim u mašti, on nema hrabrosti za takav korak. Gleda Srđana svojim velikim i smeđim očima, kao da želi da mu pogledom prenese koliko mu sve ovo znači, koliko je ovo veliko za njega.

Nijesu ni razmišljali da li ih neko može vidjeti. Samo tiho šapuće Srđanu da se popnu u stan. Pretrčavaju klizave i mokre trotoare i bez daha dolaze na prvi sprat. Otvara vrata i ljubi Srđana svuda. Po vratu, usnama, osjeća njegovo čvrsto tijelo. Pravo, muževno, jako. Ne napumpano, ne napravljeno za body building takmičenje ili instagram. Jako tijelo pravog muškarca koji stoji tu ispred njega, koji ga gleda tim tamnim očima i drži svojim predivnim šakama za lice.

Ljubi ga svuda, sada se opustio. Više nije uplašen od emocija iz auta, kao poslije prvog poljupca. Sada mu želi pokazati sve što želi, zna, hoće.

Gura ga ka kauču i svlači mu tamne farmerke i jednim pokretnom skida njegove bijele bokserice. Znao je da je ovakav. Debeo, širok, solidne dužine sa velikim jajima. Guta ga, sisa ga do kraja i navlači kožicu toliko brzo, želi ga do kraja u ustima. Jedna ruka mu je na Srđanovim jakim grudima, dok mu je njegov kurac skroz u grlu.

Pravi se da ne čuje Srđanovo otežano disanje, upozorenja da je blizu, to kako mu govori da nije normalan i kako je dobar. Ne želi da čuje, hoće da iscijedi i posljednju kap iz njega. I, eto, poslije par trenutaka osjeća kako mu Srđanova sperma puni grlo, koliko je samo ima. Guta sve do zadnje kapi. Gledaju se zamagljenih očiju, a na usnama im stoji široki osmijeh. Tek su započeli ovu olujnu noć, tek su krenuli u ovu priču.

Srđan će otići tek negdje pred zoru. Kad se probudi, sačekaće ga Srđanova poruka da želi da se opet vide, da mu je bilo predivno i da noćas mogu zajedno izaći. Da želi da ga bolje upozna, hoće da zna sve o njemu.

____________________

Izgasio je svjetlo u sobi i pročitao Emilijinu poruku da je Srđan fin, ali nije to to. Udahnuo je duboko i odložio telefon. Okrenuo se na bok, a njegov i Srđanov susret iz mašte je nestao, baš kao balončić od sapunice. Zatvara oči i nada se da će sanjati makar nešto lijepo. Možda ispod ovog neba ima još neki momak koji slično sanja, pomislio je. Da li se snovi nekada sretnu?

Kategorija:
Gay erotske priče 


Korisnik

Prva prava realna prica ....tuzna kao i vecina ljudi koji su ovde ...

Korisnik

Hteo sam da dam 5, slucajno je ispalo 4. Krivo mi je jer je prica jako lepa i drugacija od vecine na sajtu.