Summertime_story_2

Spuštam se starom dobro poznatom cestom, vozeći polako prema dobro poznatom odredištu na Jadranu. Skoro svake godine smo tu.
Uvijek nekad nakon Nove godine počnemo planirati neko egzotično putovanje, ali ne dovršimo planove i kada dođe vrijeme odmora, nekako po inerciji se spremimo i završimo na istom mjestu. Prekrasnom romantičnom dalmatinskom gradiću kojeg toliko dobro poznajemo.
Ovaj put dolazim sam, može se reći tajno. Želim je iznenaditi...

Nisam joj rekao da ću u četvrtak poslovno u Mostar i da ću ukoliko završim obaveze prije popodnevne gužve, produžiti do nje... Sam, bez djeteta koje sam bez njenog znanja poslao na kvalitetan ljetni sportski kamp, sa namjerom da nam obezbjedim vrijeme i prostor ne bi li obnovili strast za koju smo oboje prećutno složni da sada samo tinja... Oboma nedostaje onaj rasplamsani plamen koji je postojao do čini se ne tako davno...

U vožnji sam razmišljao o nama, pokušavao da odgonetnem u čemu je problem, ako je problem ikada i postojao... Bliskost nikada nije bila veća, možda smo previše osjećajni i iskreni jedno prema drugom zbog čega trpi strast koja je nekad postojala... Možda je potrebno nešto da nas razdrma...

Niti sebi, a kamoli njoj, nisam priznao da me toliko napalila situacija kad je prije nekoliko sedmica bila na službenom putu sa zgodnim kolegom koji joj se za večerom diskretno i pristojno požalio na nedostatak intime sa vlastitom suprugom. Hana ga je isto tako pristojno odbila sa takvom temom uputivši ga na više razgovora sa suprugom, koji sam joj potez zvanično odbrio kada mi je prepričala taj razgovor, ali duboko u meni, jedan nedefinisani dio mene je želio da je postupila drugačije...

Kad muškarac pokušava ženi, djevojci, koja mu nije partnerka, niti baš bliska prijateljica, nametnuti razgovor o intimnom životu, jedno je sigurno... Želi je jebati. Do prije samo par godina saznanje da je neko tako postupio prema mojoj supruzi bi me razbjesnilo, vjerovatno izazvalo neku glupu rekaciju, ali sada... Ne samo da mi je tako nešto bilo potpuno OK, nego je u meni probudilo maštu... Nisam joj rekao da sam par puta prilikom našeg seksa, gledao u ogledalo koje imamo u spavaćoj sobi, fokusirajući sa na njeno tijelo, njeno lice i zvuk njenog glasa, zamišljajući da je tako nabija taj kolega, da se njena savršeno oblikovana stopala nalaze na ramenima drugog muškarca i ljuljaju u ritmu njegove penetracije. Nisam joj rekao da su moji intenzivni orgazmi u tim prilikama bili plod takve mašte. Nisam znao definisati takav osjećaj i da li je opasan, trebam li ga suzbijati, ili...

Ono što je stvaralo poseban žar bilo je sjećanje na jedan razgovor u vrijeme kada smo se zabavljali. Već je znala da imam fetiš na ženska stopala, ali jednom prilikom, hrabrošću prikupljenom uz pomoć alkohola, priznao sam joj da volim kada su znojava, kada imaju aromu... Tražio sam tada da i ona meni prizna neki takav fetiš i isto tako vjerovatno pod uticajem alkohola mi je priznala da je loži pomisao na veliki, baš veliki kurac ... Meni koji sam negdje oko prosjeka, to saznanje nije bilo baš prijatno, tako da sam to tada prešutio i u sljedećim zajedničkim godinama nastojao izbjegavati tu temu...

Sad... Taj njen fetiš mi više nije bio tako strašan. Zašto da ne mislio sam. Zaslužuje to svakom u smislu. Ako ništa, koliko je samo užitka priredila za moj fetiš svojim predivnim stopalima... Zašto nekad, negdje, sa nekim sigurnim, sa nekim koga ja ne poznajem i ne srećem, ne bi i ona zadovoljila svoju fantaziju... Onda bih shvatio da me pomisao na tako nešto pali i da bih to ipak možda volio vidjeti, te bi me nakon takve spoznaje ponovo hvatale dileme i nemir...

Ove godine je imala zaostalih dana odmora, pa je odlučila da dođe ranije, prije mene koji imam da odradim još posla, kao i da ispratim kraj školske godine. Obuzet poslovnim brigama, nisam previše obraćao pažnju na njeno raspoloženje u danima prije njenog polaska, kao i u njenom glasu prilikom večernjeg javljanja telefonom... Tek tada, tog četvrtka, u vožnji prema njoj sam o tome razmišljao. Previše je dobro poznajem, kao da u tom glasu ima nešto više od sadržaja izgovorenih riječi...

Parkirao sam u dvorištu, bilo je već oko 7 sati uveče. Pozdravio se sa ljubaznom domaćicom koja mi je rekla da je Hana još na plaži te mi otvorila apartman kako bih unio stvari.

Nakon što sam se raspremio i istuširao bio sam u dilemi da li da siđem do obale i potražim je na nekoj od plaža ili bašti kafića sa prelijepim pogledom na zalazak sunca koji je u tom gradiću jedan od najljepših na Jadranu, ili da ostanem i sačekam je. Nije mi se toliko svidjela ideja da se družim sa Emom koja je sigurno u Haninom društvu, pa sam odustao od silaska na obalu i sišao do domaćice da od nje kupim flašu domaćeg vina...

„Ema i Damir su ostavili neke stvari u ponedeljak i otišli u Split, oni će tek početkom sedmog ponovo...“ reče mi gazdarica zadubljena u rukom pisane etikete na plastičnim bocama crnog vina...
Tri dana mi Hana govori da vrijeme provodi sa Emom, sad saznajem da Ema nije tu... Oblio me pomalo hladan znoj ali me brzo umirila pomisao da postoji neko vjerovatno sasvim logično objašnjenje. Ipak, ostavio sam vino u stanu, brzo se spremio i užurbano uputio prema obali udaljenoj par minuta šetnje..

Za kratko vrijeme sam obišao sve nama uobičajene kafiće i plaže ali nije je bilo. Sunce je već gotovo zašlo, pomišljao sam da je ipak nazovem i tako pokvarim iznenađenje, ali postoji samo jedno mjesto gdje zalazak traje najduže i kada si tamo u vrijeme zalaska sunca zaboraviš na vrijeme... Zaputio sam se prema zabačenoj plaži na stjenama...

Nastavit će se...

Kategorija:
Strejt erotske priče 


Korisnik

Zeljno iscekujem nastavak,samo sljedeci put se zaustavite u Mostaru

Korisnik

Ovakve price su odlicne, razmisljanja,borbe sa samim sobom i svojim principima , zeljama i fetisima... Mozda je malo neposteno sto joj se nije javio ali videcemo na sta ce sve izaci situacija... Nastavak sto brze!