Studentkinja (deveti dio - kraj)
(Za čitanje ovog nastavka pogledati prethodni osmi dio. U serijalu transvestit – student, biva podvođen ucjenom od fakultetskog kolege i biva izdan od strane svog ljubavnika , čovjeka koji mu je obećao pomoći a zapravo je bio u dosluhu s ucjenjiteljem kako bi doživio sadističko-mentalno uzbuđenje onog momenta kad transvestit shvati da je izdan i izigran.)
Telefon je zvonio stalno , cijelo jutro još od ranih sati. Hans je napustio stan tiho prethodne večeri odmah po mom nalogu, nešto sam pospremao po njegovom odlasku, polako skinuo stvari i ostavio ih na podu , očistio se i istuširao te zaspao već oko deset sati uvečer. Velika knedla u grlu , kugla u stomaku te bubnjevi u mozgu me nisu napuštali uprkos nesnosnoj boli u bedrima i dupetu nakon silne seksualne gnjavaže sa Hansom i Davorom na starom kauču.
Ko je doživio – shvatiće , mlad momak transvetit , izgažen , jeban , izdan , napunjen , ponižen , prevaren a čak i blago vezan , po odlasku mučitelja i izdajnika – posprema , nema urlanja , nema vriske , nema tableta za smirenje, nema plača , nema alkohola – nema ništa. Tuširanje i spavanje. Zato je mladost tako lijepa i zato toliko svi čeznemo za njom.
Hans , jebeni Hans ! Do prije samo desetak sati sam u Hansu vidio prijatelja , spasitelja , ljubavnika i partnera , zamšiljao se kako slobodan provodim večeri s njim , kako se oblačim za njega , kako mu spremam , ugađam , kako mi pomaže u učenju i kako sjajno provodimo vrijeme skupa urpkos velikoj razlici u godinama. Da , htio sam da otputujemo u moje mjesto da upozna moje roditelje,rodbinu i prijatelje (ne naravno da se razotkrijem kao transvestit već da vidi sve ono do čega je meni jako stalo) i da se intimnije vežemo.
No Hans sadista je iskoristio cijeli moj položaj ucijenjenog sirotog transvestita-studenta , cijelo vrijeme je bio u dosluhu s mojim ucjenjivačem ,vjerovatno mu prenosio sve što jesam i kakav jesam , osmislio tobožnji plan mog „oslobađanja“ , samo da bih ga uzbudio obučen kao žena , s izrazom lica koji ne može odmah percepirati izdaju , da bi vidio moj potpuni strah , ranjivost , podložnost i nemoć. Uspio je Hans u tome , bio sam preneražen , napušten i odbačen – ostavljen opet na milost i nemilost mom mučitelju i ucjenjivaču.
Samo što sam podigao slušalicu , prvi put oko 07:30 , čuo sam Hansov glas. „Tina“ pokušao je još nešto reći ali sam tresnuo telefon (starim telefonima se itekako moglo tresnuti slušalicom). Naspavan ali nimalo dobre volje , češkao sam dupe samo u ženskim gaćicama potpuno gol i pošao da sebi pravim kafu. Telefon je opet zvonio , znao sam da je Hans , podigao sam slušalicu i opet začuo – „Tina“ i opet je s merakom tresnuo. Bez uzbuđenja , bez pomicanja i jednog mišića osim mišića anusnog kanala što opet nema veze s emocijom već reakcijom moje guze na kurčeve koje evo uobičajeno primam u posljednje vrijeme.
Telefon je opet zvonio a ja sam ćutke pio kafu i gledao u sunčano jutro. Proljeće je duboko zagazilo u Sarajevo sa svim svojim običajima i koloritima , kišom ili kišicom , iznenadnim promjenama u rastu ili padu temperature , povjetarcem ili vjetrom koji kupi posljednje tragove zime ali to jutro je bilo baš prelijepo , neuobičajeno toplo za kraj aprila. Ne znam zašto sam bio sretan time što ću plaćati ljetnji režim grijanja kad je to bilo posljednje čime sam se trebao baviti a telefon je zvonio i zvonio. Gledao sam se u ogledalo ispred ormara – vitak sam , odmah sam zamišljao lijepe krpice na sebi i shvatio da mi je ormar prepun stvari iz Njemačke koje sam jučer samo napola pregledao.
Kamera ! Kamera ! Da , kamera koju je Hans postavio da tajno snimi Davora je trebala biti u ormaru , ne sjećam se da ju je Hans jučer odnio sa sobom a Davor vjerovatno nije ni znao za nju i da ju je Hans zaista postavio da snima ili pak da samo mene navede na krivi trag. Taj Hansov potez u režiranju moje totalne zablude je skupo koštao bravu na mom ormaru koji više ne mogu zaključati pa je i ona najtanja prepreka između moje ženske garderobe i moje majke netragom nestala jer će majka prvo otvoriti ormar kad me posjeti. Mama , mislio sam na majku i žmirio jer je njen dolazak izvjestan i sve bliži a ja sam u sve žešćim govnima. Počela me boljeti glava – da kamera , stvarno sam budala , skočio sam i otvorio ormar. Kamera je bila na mjestu. Ugašena. Bilo je baterije , premotao sam kasetu ali nisam imao na čemu pregledati sadržaj. Kamera nije imala bilo kakav ekrančić a u njenoj torbi nehajno odbačenoj u ormar , izuzev strujnog kabla i rezervne baterije nije bilo ničega drugog.
Znači moram razgovarati sa Hansom. I A Hans kao da me gledao , pozivao je na telefon , opet uporno i dugo , konačno sam se javio potpuno bezizražajno s gutljajem kafe u ustima.
„Tina kako si“ , pitao je u slušalicu ? Ćutao sam a on je nastavljao : „Tina reci nešto ,samo da znam da me čuješ“ , uzdahnuo sam i odgovorio „Slušam te Hans , šta hoćeš“ ? Nastavio je : „Tina , želim da ti kažem da mi je jako , jako žao. Užasna sam osoba i užasno sam te iskoristio. Shvatam da ne želiš pričati sa mnom i da me ne želiš viđati ali molim te možemo li popiti kafu ili piće da ti se makar izvinem. ? Stalo mi je do tebe od srca iako je moja seksualna želja pobijedila moju ljudskost. Želim pokušati povratiti tvoje povjerenje i zaista ti želim pomoći“ ? Ćutao sam , bilo mi je svejedno , sinoć si završio sa mnom Hans mislio sam ali sam rekao najslužbenijim mogućim tonom : „Da li je kamera sinoć istinski snimala sobu Hans“ ? Kratko je ušutio pa odgovorio „Jeste Tina , snimljeno je , potrebno je da sadržaj kasete prebacimo na VHS i ako smo pogodili ugao snimanja , imaš kompromitirajuću snimku Davora.“ „I tebe Hans“ dodao sam suho. Pomalo zbrzano i zbunjeno odgovori : „Meni ne smeta , vojsku u kojoj radim ne zanima moj privatni život a ni od kog drugog ne krijem svoje seksualne sklonosti a to zapravo i ne zanima baš mnogo ljudi“.
„Hans“ , prekinuo sam ga : „Dozvoli da prođe dan ili dva pa da ti se javim i da zajedno pregledamo materijal s kamere , ukoliko ostaneš strpljiv na dobrom smo putu da ponovo postanemo prijatelji“ ?
„Važi Tina , važi , izvini , ljubim te , zovi me molim te , tu sam , pomoći ću ti , važi, Tina“ , Hans se bespotrebno petljao u izvinjenja da sam ga se jedva – jedvice riješio.
A imao sam sasvim druge planove.
Tiho zujanje poklopca kasete me osvijestilo da zapravo i dalje hodam gol u stanu.
A dok sam ja razgovarao sa Hansom i skrivao kasetu i spremao se da isprobavam različite poklonjene ženske krpice iz Njemačke , u neposrednoj blizini zgrade u kojoj sam živio , u centralnoj upravi Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo , jedan policijski inspektor je gulio nožem jabuku. Inspektor A. je baš jučer u „Dnevnom Avazu“ u rubrici „Mozaik“ pročitao kako je jako zdravo pojesti jabuku s korom te čak i košpicu jabuke ali on to nije mogao. Koliko god prao jabuku s pijace , nekako mu se činila prljavom. One na selu su nešto drugo, te jabuke može jesti s korom , čiste su , predplaninski brežuljak gdje mu se nalazila vikendica je prepun sjajnih stabala jabuka i to je sinonim čistoće i zdrave prirode , no ove s pijace Markale – ne može. Čakijom je vješto gulio goru i halapljivo jeo oguljene dijelove. Čitao je novine ispred sebe ali ovaj put nije bio u pitanju „Dnevni Avaz“ nego jedini domaći erotski časopis -„Sexillio“. Nije to bilo baš čitanje nego listanje i nije bilo baš zgodno jer je časopis bio friško štampan pa je morao stalno ostavljati guljenje jabuke i rukom ravnati stranice. Oko njega su zujali računari nevješto ubačeni u veliku kancelariju gdje ih je sjedilo osmoro. Stari „Iskrini“ telefoni i dvije „Unisove“ pisaće mašine su prekidale zvukom ipak tihu atmosferu uprkos računarima koji stalno zuje , u njihovu veliku kancelariju se nije puno ni ulazilo a ni izlazilo. Stigao je do seksualnih oglasa. Nije bilo njegovo da istražuje oglase ali trenutno nije imao smislenijeg posla. Čitao je „Sexillio“ jer ga je zanimao sadržaj tih oglasa odnosno da istraži šta se dešava u seksualnom smislu u Sarajevu i državi. Zadržao se na oglasu koji je govorio slijedeće : „Mlad transvestit , 19 godina , zgodan , pasivan i ženstven , poziva galantnu gospodu na druženje. Sarajevo i okolina. Samo pozivi na broj 06xxxxxxx , bez cimanja , SMS stop“. Oglasom je dominirala moja slika , famozna crna perika na paž , crni bolero , bež bluzica , mini suknja , najlonke i pretijesne štikle , okrenut prema prozoru dnevne sobe s navučenim roletnama , držao sam ruke na bokovima. Davor me na prevaru fotografisao još u martu i oglas je bio tu. Jedino gore što se moglo desiti je moja fotka s iste večeri na kojoj se vidjelo moje lice s objavljenim telefonskim brojem stana u kom sam podstanar. Inspektor je zijevao , bio je dobar policajac , relativno brzo je postao inspektor. Mrzio je sve socijalne slabosti koje su ga najčešće čekale u postratnom istraumatizovanom i osiromašenom društvu pa se povukao iz istraživanja ubistava najbliže rodbine , prijatelja ili poslodavaca. Više se bavio ulicom tokom prošle i tekuće godine, uključujući sve tokove i krupni i sitan kriminal. Zijevnuo je opet , sišao do telefonske govornice ispred zgrade , ubacio karticu u aparat i pozvao broj telefona iz oglasa na koji se javljao Davor prethodno uključivši snimač zvuka. Čekao je dopis iz BH. Telecoma o vlasniku kartice jer je bila sakrivena a koji će stići faksom za par sati. Nema veze , susret je dogovorio tek sutra navečer. Završio je razgovor i pogledao u obližnju birtiju „Trešnja“. Pomislio je da ne bi bilo loše da popije koju tamo? Svašta čovjek načuje čak i kad svi znaju da je policijski inspektor.
Nakon što sam uredno isprobao svu odjeću i drangulije koje je Hans donio , odlučio sam da ipak skuham da nešto pojedem. Tog dana sam telefonski razgovarao s drugom s fakulteta te s Davorom koji me nazvao kasno popodne i najavio klijenta , sutra u 20:00 u mom stanu. Cijena uobičajena , posteljina mora biti čista , nisam dužan da sipam piće osim ako ga on ne donese , no ako je nešto preteklo od noćas , bilo bi dobro da to iskoristim ? On će doći sigurno ali tek oko 23:00 , da uzme novac. Nije pominjao prethodnu noć , jedino što je tražio da ga dočekam u večernjem ogrtaču i da u mom anusu ostavim nešto prostora.
Autobus za Zagreb je kretao u 05:00 ujutru iz Sarajeva i za nekih dva sata i deset minuta uz pravovremeno presjedanje mogu biti u svom rodnom mjestu , tehnički u Sarajevo bih se mogao i moram vratiti do 18:00 istog dana. Nazvao sam majku i rekao da dolazim rano ujutru , da se vraćam istog dana a da je žurba zbog jedne knjige za fakultet koja mi hitno treba i za koju pouzdano znam da se nalazi u velikoj biblioteci mog rodnog gradića a da ću se načekati dok u Sarajevu bude vraćena i dostupna za mene.
Iako je prošlo jedva pola godine, cijeli moj put od prve samostalne travestije u ovom stanu do trenutka kada ravnodušno prihvatam informacije svog ucjenjivača i prisilnog makroa o svom narednom klijentu se činio dugim poput puta na mjesec. Ipak odoh pregledati kasetu koju imam kod sebe i ukoliko se na njoj nalazi makar nešto sinoćnjih doživljaja – kakav , takav adut imam , student sam prava , svjesno sam više puta govorio jasno i odlučno „NE“ i jednom i drugom dok su me jebali.
Tu noć sam proveo uglavnom besano , nisam imao izlaza iz vlastitog pakla ako Hans nije rekao istinu i ako se na kaseti koji imam kod sebe ne nalazi ništa.
U rodnom gradu sam po planu bio već oko pola 8 ujutru , nenaspavan bauljao sam glavnom ulicom i pozdravljao poneke prolaznike. Srednjoškolci su sjedili u centralnom kafiću ispijajući kafu prije početka nastave ili svjesno će produžiti i dalje piti kafu markirajući prvi čas , bilo je osjetno toplije i sunčano , proljeće je došlo u moj rodni grad. Doručkovao sam u kuhinji s majkom i ocem , braća su već otišla na teren , majka će ručak za mene napraviti već oko 13:00 jer žurim za Sarajevo. Odoh u biblioteku po „alibi-knjigu“ a zapravo sam otišao do Zije , lokalnog tehnološkog zaljubljenika koji je u centru grada prodavao i opravljao sve vezano za tek pristigle računare , kamere , rane digitalne aparate i svu tehnologiju kasnih devedesetih/ranih dvijehiljaditih. Posudio sam kablove , kupio od njega novu VHS kasetu i kao bez duše se vratio kući , zaključao se u sobu , navukao roletne (kao da je neko mogao vidjeti šta radim s vana ?) i na malom portabl televizoru uz pomoć video-rekordera prvo strpljivo sačekao da se presnimi sadržaj a onda ga pregledao.
Snimljeno je gotovo sve , ugao je bio dobar , prvi put sam gledao sebe u scenama seksa , gadio sam se sebi. Užasno sam izgledao , mršav – kamera me još poružnila i istanjila umjesto da dobijem na kilaži. Odjeća na meni je stajala jako lijepo (dok ju je bilo) ali se nisam sebi dopao. Doduše primao sam kurac u dupe i usta kao profesionalac. Jasno se vidio – Hans iz profila , jasno se vidio i Davor iz profila , ono što je bila teška otežavajuća okolnost je – zvuk , Hans je prislonio kameru na kofer i zatvorio vrata da se ona ne vidi , kroz zatvorena vrata mikrofon je generalno slabije snimao zvuk. Čulo se doduše uz naprezanje ponešto , neka gestikulacija i moje „NE“ ali nimalo sjajno.
Obje kasete sam spremio sa sobom , ručao s majkom , vratio kablove i na vrijeme bio u autobusu za Sarajevo. U stan sam ušao oko 18:00 , klijent je stizao oko 20:00 po najavi. Otišao sam na toalet da dobro ispraznim crijeva , napravio sebi limunadu i počeo se lagano spremati za večernji susret , barem sada sam imao stvari u izobilju.
Uz pomoć kreme za depilaciju koju sam upotrijebio prvi put , istrijebio sam ionako nepostojeće dlačice na mom tijelu (stara , dobra genetika) , imao sam vremena da se fino istuširam , obrijem dva puta lice i sjednem ispred velikog ormara u dnevnoj sobi. Trpezarijski stol je bio „stočić za šminku“ , iako sam svaki put obučen kao žena u susretu s muškarcima imao izuzetno neugodno iskustvo pri svakoj pripremi i preodjevanju su me podilazili žmarci – silno sam volio izgledati i ponašati se kao žena. Prokletstvo. Promašio sam profesiju , trebao sam postati glumac , tako bi moja transformacija mogla biti legitimnija i češća ? Pažljivo sam nanio puder sve do linije kose i donje linije prsa. Pravilno sam nanio liniju na oči iako to i nisam volio raditi , puder je ostao netaknut , pomiješao sam boje i dobio blistavo sjenilo za gornje kapke i nešto tamniju plavu nijansu za ispod očiju . Malo sam zarumenio obraze i dodao završni sloj pudera koji je učvrstio šminku i mom licu dao potreban sjaj. Nanio sam maskaru na trepavice i jarko crveni karmin za usne , koji sam obilato nanio prvim slojem a zatim bezbojnim drugim nakon što se stvrdnuo. Kurva neka bude kurva – slavodobitno sam mislio pripremajući se za večeras i ne misleći o ironiji koja će doslovce pokucati na vrata. Izvadio sam iz vrećice srebrenu periku koju sam dobio od Hansa na poklon – protresao je , kratko očetkao iznad kade i polako stavio na glavu. Obukao sam crne čipkaste satenske gaćice a malu mašnicu postavio tačno ispod pupka. Po prvi put sam stavio remen sa podvezicama oko struka i pažljivo provukao iste ispod pojasa gaćica. Gotovo sam svršio osjećajući dodir svilenih čarapa , lagano ih prevlačeći po glatkim nogama i uz gutanje knedle sam ih zakopčao na podvezice. Crni grudnjak zategnut poput gume na praćki je ukrotio moje vješačke sisice koje sam ovaj put spretnije postavio (barem nema više graha po čarapama , i od Hansa ipak ima neke koristi). Stavio sam plastične srebrne naušnice na kopču u obliku oka (Hansu je srebrna boja izgleda bila fetiš za koji nisam znao) , obukao sam novu crnu bluzu s dubokim dekolteom , navukao bijelu mini suknju koja je savršeno pristajala , očas stavio crvene tipse iz Njemačke , finalno stao pred ogledalo i coktao u sebi. Tačno bih izdrkao na sebe koliko sam zgodan. Velike štikle su bile spremne i samo što sam se namirisao „Rajskom noći“ i navukao bijelu bundicu preko koje sam prebacio periku da još malo cokćem i okrećem se u mjestu te da uživam u svojoj ljepoti mladog i zdravog transvestita – prenulo me zvono na vratima.
Pogledao sam u sat – 19:40 , ovaj je izgleda uranio ? Nema veze , pomislio sam , završiće ranije.
„Momenat“ , zagalamio sam dok sam sitnice sa stola gurao u neseser , onako u štiklama i u bundi sam prišao vratima i tek tada svjestan da sam ipak u ženskoj odjeći , prinio sam oko na špijunku.
Dva policajca su stajala pred vratima. Jedan krupan i stariji , jedan mršaviji i mlađi , uniforme su im savršeno stajale , opeglani , uredni. Preplavilo me crvenilo i vrućina po cijelom tijelu , ostao sam bez daha , najradije bih apaurin. Policija ? Otkud policija ? Šta se jebote desilo. „Otvori“ , čuo se glas jednog od njih s vana , dođavola , otkrio sam se maloprije, ne mogu se praviti da me nema ?
Posramljen i preplašen gore nego što je to ikada bilo s Davorom , polako sam otvorio vrata. Dva uniformisana policajca su upitala da li u ovom stanu živi Edin K. i mogu li da ga vide ? Iznenađeno su me posmatrali ali nisu shvatili da sam Edin kog traže – zapravo ja.
Klecala su mi koljena. „Eeedin nije tu“ , promucao sam jetko najženstvenijim glasom , pokušajući izblefirati. „Kada se vraća“ , upita deblji pa nastavi : „Imamo prijavu protiv njega , moramo ga sačekati“ ? Mlađi policajac bez mog poziva blago gurnu ulazna vrata i uđe u hodnik a iz hodnika u sobu. „Ući ćemo“ , samo promrsi dok je prolazio pored mene. Deblji policajac uđe za njim. „Ne izuvajte se“ , jedva čujno sam izgovarao dok su prolazili .Trema me obuzela , kraj , gotovo je , svi će znati , otac , majka , gotov sam - mislio sam beznadežno.
Koliko god zaista mrzio svaki sekund života nakon što me Davor natjerao na prostituciju , koliko god zaista trpio fizička i mentalna zlostavljanja , sve je to djelovalo sada beznačajno u situaciji da će moji roditelji , porodica i prijatelji saznati za moju strast. Uništen sam izgleda ?
Ušli su razgledajući , jedan je sjeo na fotelju a drugi na kauč , prišao sam stolu izuvši i ostavivši štikle u hodniku. Još uvijek nisu shvatali ništa. „A Edin“ , reče deblji policajac otvarajući neku fasciklu , „Gdje se on nalazi gospođice“. Ćutao sam i mucao : „On je...on je....nisam znao šta reći , oborio sam glavu , bila mi je muka , nisam zaplakao ali sam htio plakati i povratiti , samo nisam imao šta , pražnjenje crijeva zbog očekivanja kite u mom anusu večeras je bilo efikasno. Sjeo sam i zgrabio ostatak limunade sa stola te žustro ispio. Na tren sam ostao bez daha , pa pomalo došao sebi , mlađi policajac ustade , blago me prodrmusa i udari po licu ,ali jako ,jako blago – „Gospođice , ne bojte se , nećemo vam ništa“. Kolutao sam očima , došao sebi i gledao ga u oči nertemice. Shvatio je. Zabezeknut sjede i okrenu se kolegi rekavši : „druže moj – ovo je izgleda Edin“ . Deblji i stariji policajac nije mogao vjerovati , i sam je ustao , nageo se preko stola i izbečio se u mene , okrenu se kolegi i potvrdi moj pol : „Jeste prijatelju , fakat je ovo muško“.
U muci sam onu bundu navlačio na svoj dekolte , želio sam u zemlju da propadnem. Bio bih lažov ako bih rekao da su promijenili ton ili profesionalni odnos iako su vidno bili šokirani. Spustili su fascikle na stol. Mlađi i mršaviji policajac je zamolio za malo vode. Ustao sam , obojici nasuo čašu vode i donio. Fascikle su bile otvorene. Ćutao sam i gledao ih posramljeno. Počeli su formalno , sa pitanjima , ime , prezime , zanimanje , zašto sam u sarajevskom stanu , ko su roditelji i nije to dugo trajalo kad stariji policjac reče : „Ti si Edine optužen , da si ukrao kameru „Sony Handycam CCD TR-21“ od pripadnika njemačkog bataljona IFOR-a Hansa T....prekjučer (pauza od par sekundi).. gdje je ta kamera „ , prilično strogo završi pitanje ? Otvorio sam usta kao riba. Hans , kamera , kakva je ovo šala ? Otvorenih usta gledao sam jednog , pa drugog , bili su strogih pogleda ali ipak profesionalni. Zvono. Pogledah na sat – 20:01 , klijent. Uf , šta da radim ? Sjedio sam. „Ja ću“ , reče mlađi policajac i ustade da otvori vrata. Stariji je dotada izvadio cigarete na stol. Čuo se žamor , par sekundi poslije mlađi policajac i Inspektor su ulazili u sobu. Stariji policajac odmah ustade a Inspektor ih kratko upita zašto su tu ? Stariji policajac uze riječ , objasni da je komanda njemačkog bataljona IFOR-a danas prijavila nestanak službene kamere a da je direktno optužen Edin K... kog nisu našli a evo zapravo su ga našli obučenog ovako kako ga gledamo. Inspektor me posmatrao prezrivo , u sivom mantilu , s kravatom i tamnom odijelu , izgledao je starije od svojih ranih tridesetih. „Momci , slučaj sam u međuvremenu dobio ja , ostavite prijavu ovdje a kad se vratite u stanicu samo ostavite raport da ste mi predali službena dokumenta , idite odmarajte a sa ovom "gospođicom" (posprdan ton) ću se ja baviti “. Policajci smjesta ostaviše dokumenta na stolu , pozdraviše inspektora po propisu i bez riječi ili pozdrava sa mnom , bez pogleda ka meni, napustiše stan. Inspektor ih isprati , zaključa vrata , ostavi mantil na polici u hodniku vrati se i sjede u fotelju.
„Edine , jel tako , daj mi nešto žestoko da popijem , imamo puno da pričamo ti i ja ? Moje ime je A. , inspektor sam u policiji Kantona Sarajevo“. Skinuh polako bundicu sa sebe i dugim korakom odoh do kuhinje. Inspektor me pratio pogledom. Dok sam se naginjao nad frižiderom osjetio sam kako mi gleda u dupe a krišom uhvatio njegov pogled. „ I on peder“ , mislio sam i donio sam viski i dvije čaše , nisam imao leda ali je viski bio hladan. Nisam podnosio viski ali ovaj put ću popiti. Pokušavao sam sačuvati hladnokrvnost. Činjenica da je Inspektor zainteresovan za moje dupe mi pruža minimum šanse da se možda izvučem i ne budem razotkriven. „Koje ti je umjetničko ime Edine“ , poče Inspektor sa pitanjima ?
„Tina“ , kratko sam odgovorio. „A osim što se jebeš za pare , čime se još baviš Tina“ , nastavi Inspektor pijući viski i ne skidajući pogled s mog lica. Teatralno sam ispijao piće i prebacio nogu preko noge , sijevnula je moja lijeva butina u najlonkama : „Studiram“...i uz pauzu sam jedva , gotovo uz plač promucao : „Ne jebem se dobrovoljno za pare , natjerao me“. „Dečko“ opet upita Inspektor , i ne sačekavši odgovor nastavi : „Izvjesni Davor je vlasnik kartice skrivenog broja objavljenog u oglasu magazina „Sexillio“ , bar tako kaže služba u BH.Telecomu. Kako te dečko tjera na prostituciju , tuče te“ ? Nastavio sam tužnim glasom dok sam lijevi pramen perike prebacio preko ramena i gladio ga rukom „ Da , i tuče me ali me ucjenjuje , kasetom“....ovdje sam zastao i suznih očiju gledao u ormar , nisam mogao govoriti. Nisam plakao ali su mi oči bile pune suza. Nisam kriv ni za šta osim što sam transvestit a i to sam htio zadržati za sebe. Sada sjedim pred inspektorom policije optužen za krađu i prostituciju , već sam se vidio kako obučen kao ulična kurva provodim noć u zatvoru prepušten na milost i nemilost zatvorenicima koji sigurno neće imati milosti a kad svane mogu se samo objesiti jer će policija obavijestiti moje roditelje koji će doći i vidjeti me takvog kakav jesam. O svemu ovom sam mislio i ćutao i suzio. Inspektor je piljio u mene i nastavio „Mala , ovo nije zajebancija , govori ako imaš išta reći ili kupi svoje lijepe noge da u stanici nastavimo ovaj razgovor“ ? Nasuo sam drhtavim rukama sebi još jedan viski a pred njega spustio flašu da sipa sam. Buknulo je iz mene , pričao sam sve , o dolasku u Sarajevo na studij , transvestiji , Davorovoj snimci , ucjeni , podvođenjima , silovanju , Hansovoj izdaji , rekao sam da je Hans kameru donio i ostavio ju je sam i da mi nije jasna njegova optužba jer je istinski lažna ?
Dok sam ovo pričao , ipak sam se opustio. Inspektor je bio mudar , pustio me da pričam bez dodatnih pitanja , vjerovatno je po mom govoru tijela i toku priče vidio da govorim istinu , sebi i meni je dosipao piće. Završio sam. Suze su mi bile u očima gledao sam u pod i polako završavao „Jasno vam je inspektore koliko bi meni bilo važno da me ne razotkrijete kao transvestita , da nekako natjerate Davora da vama da snimku i sve će prestati , neće me imati čime više ucijeniti. Kamera je tu za Hansa , nemojte me inspektore voditi u stanicu molim vas , makar ne ovako obučenog“ ? Inspektor me gledao , ovaj put požudno : „Malo je nezgodno Edine, prijava postoji , moraš dogovoriti s tim Hansom da je povuče i onda te ne moramo službeno spominjati , slučaj se može zatvoriti bez puno pitanja. Ja ovdje nisam zbog kamere , ovdje sam zbog prostitucije. Kolege sam sretnim slučajem uklonio iz istrage kamere i to preuzeo na sebe a imao sam kažem sreće , kolege su mogle doći nešto kasnije a tada bih već....tada bih“....ne završi nego ustade iz fotelje i polako me uze za ruke i odignu sa stolice. Nježno me privuče k sebi. Bio sam na štiklama malo viši od njega ali to ga nije spriječilo da me poljubi kao da nema sutra. Prepustio sam se njegovom poljupcu , dijelom instiktivno a dijelom što nisam imao izbora. Svjesno sam se pripio uz njega , obojici su pulsirale kite. Prihvatio me lijevom rukom za dupe , dok je desnom uklanjao vještačke šiške sa mog čela i gledao me u oči. Viski je bio dobar , oči su mu se caklile a ni sam nisam bio ništa trijezniji od njega. Ljubio se dobro , sviđao sam mu se i to se vidjelo ali nije bio navalentan u pogledima niti mi je do tada rekao jednu-jedinu ružnu ili uvredljivu riječ.
„Mogu li ti popušiti kurac“ , prošaptao sam to nekome prvi put u životu. Gledajući ga direktno u oči. Inspektor se smješkao i otvorio šlic. Kleknuo sam , znao sam da moram pušiti kao da mi život od toga zavisi jer mi život zapravo jeste od toga zavisio. Kita mu je bila debela. Prišao sam njegovim koljenima klečeći i pogledao ga. Sad već nije mogao skrivati požudu , kita mu je žestoko nabrekla.
„Drolja , prava mala drolja“ , mislio je Inspektor posmatrajući kako vješto zadovoljavam njegovu kitu svojim malim usnama. Srebrna perika mi je davala izgled ulične kurve uz kompletan stajling te večeri. Već mu je izbijala predsjemena tekućina. Olizao sam je vješto , lagano uzimao njegovu kitu ustima i polako je ispuštao uz lagane izdisaje. Vještina. Prstima sam obuhvatio dno njegove kite , krv mu je jurnula kroz kurac, počeo je dahatati i vrijeđati (mislim više instiktivno nego racionalno) „Tako je kučko , tako jeee“ jetko je siktao zatvorenih očiju. Malo sam olabavio pritisak ustima , izvukao se , nastavio držati kitu rukom , nagnuo sam se još više i blagim pokretima zatvorenih očiju , nastavio pušiti njegov kurac. Blještavo sjenilo gornjih kapaka se presijavalo pod svijetlom plafonjere. Inspektor je u žaru neslućenog zadovoljstva izgubio kontrolu i mir koja je neophodna službenim licima , polagano me uhvatio rukama za vilicu i sam počeo jebati u usta. „Puši , puši mi kitu glupaaa trandžooooo“ , ječao je ispoljavajući vrijeđanje. Lagano sam kontrolisao disanje i refleks grčenja pušeći , već sam se polako navikao na svoju poziciju na koljenima u brojnim noćima ranije. Kita mu je pulsirala u mojim ustima i osjetio sam kako falus tvrd kao stijena kreće lupati. Znao sam da je blizu da svrši i čim sam to pomislio topla sperma se razlila po mojim ustima. Izvukao je kitu i počeo mi nemilice prskati lice i dekolte svojom spermom , najžalivije mi je bilo u tom trenutku što mi prlja periku. Inspektor ma kako profesionalan i razuman čovjek bio , u intimnim trenutcima je volio ponižavati kučke poput mene. Zažmirio sam od silnog priliva sperme po licu. Smetalo mi je. Nije mu bilo dosta , bio je u ekstazi , mlitavu kitu je vratio u moja usta naglo gurnuvši moju glavu s potiljka na nju. Morao sam olizati i isisati njegovu kitu do posljednje kapi sperme. Odgurnuo me od sebe nakon što je izvukao kitu iz mojih usta. Legao sam na pod u potpunosti ulijepljen njegovim sjemenom. Bilo mi je žao da novim rukavom bluze čistim lice. Okrenuo sam se u pseći položaj , polako pridigao i otišao do kuhinje da se očistim salvetama. Obrisao sam se i popio malo vode. Čim sam se okrenuo prema inspektoru , vidio sam vrlo neugodan detalj. Na stolu su stajale lisice. Nisam znao šta smjera , pa neće valjda da me hapsi ? „Nemoj me voditi u zatvor“ , procijedio sam i nastavio „Nemojte inspektore samo u zatvor“. Smijao se i gledao me. Opet je vratio ono policijsko bezizražajno lice uz blagu dozu simpatije ili ironičnosti. „Šta kažeš pičkice“ , nastavio me vrijeđati ali ne grubim tonom ? Smijao se i prišao mi , desnom rukom uhvatio moja usta i uz smijeh zasiktao : „Nismo završili kučko“ , olabavio je pritisak te me drugom rukom snažno zagrlio , gurnuo je stolicu na kojoj sam maločas sjedio ka sredini sobe a mene nešto grublje nageo nad trpezarijski stol. Gledao sam u kauč i prozor (moram li napominjati da su u moje obje sobe uvijek navučene – roletne ?). Prvo je jednim pokretom desne ruke sve sa stola gurnuo na fotelju (policijske fascikle i prijave , prazne čaše od viskija dok je flašu spustio na pod) a zatim mi je objema rukama pritisnuo moja ramena na stol te polako izvukao ruke na leđa te mi pričvrstio lisice na zglobove ruku. Instiktivno sam se otimao mada ne previše ali svejedno sam mu izazvao nervozu , bio je vješt s hapšenjima , koljenom je pritisnuo moje dupe kako bi me smirio i malo je odignuo moje ruke u vis sa straga navučenim lisicama. Nikada nisam bio prije vezan ovako. Lisice su me boljele , bilo je neugodno. Glava mi je bila položena na stolu lijevom stranom lica. Osjećao sam se nemoćno ali smireno. Morao sam ostati poslušan , unutrašnji instikt mi je govorio da je ovaj policajac zajebaniji od Davora , da mi može neuporedivo gore nauditi ali možda mi čak može i pomoći ako budem dobar ? S obzirom da nisam očekivao baš ništa više osim direktne konfrotacije sa Davorom kaseta za kasetu a za koju nisam imao ni hrabrosti , poslušno sam čekao da primim policijski kurac i da sačekam rasplet. Ili pukovnik ili pokojnik što su odavno konstatovali stari ljudi ? Inspektor nije gubio vrijeme , smirivši me lagano je razmakao moje noge onoliko koliko je moj bijeli uski minić dozvoljavao. Držao me desnom rukom za zglobove koje su čvrsto stezale lisice a lijevom rukom je počeo drkati svoj kurac. Svega par sekundi nakon toga , njegova lijeva ruka je završila ispod moje suknje. Uhvatio je moje gaćice i polako ih je počeo spuštati prema dole. Podvezice sam bez razmišljanja ranije podvukao ispod gaćica što se u ovom trenutku pokazalo kao olakotna okolnost.Gaćice mi je svukao slobodnom rukom na bedra , dahtao je dok je približavao svoje međunožje mom anusu , čeličnim stiskom u uzbuđenju mi je stiskao ruke kao da ih lomi najčvršćim kliještima , brutalno je pljunuo u slobodnu ruku , njome podmazao svoju kitu , primakavši glavić vrhu mog stisnutog anusa , ponovo mu je isplivala predsjemena tekućina , dahtao je a ja sam stenjao prisitnut novm okolnostima. „Primi ga kučkooo“ uzviknuo je kada je primičući za par centimetara svojim tijelom pomjerio i mene i trpezarijski stol naprijed skupa. Njegov željezno-čvrsti kurac se zabio u moj anus. Lagano je ulazio u mene i bušio me poput najkvalitetnije Makite. Gurao je čvrsto , postojano uprkos debljini njegovog kurca sve dok njegovo međunožje nije dodirnulo moje mlade guzove. Jebao me sada već mehanički u transu. Vrisnuo sam od boli dok je njegova debela kita punila moj stražnji otvor. Osjetio sam kako me vješto nabija na sebe uz konstantno pulsiranje i kako mi rotira bokove dok je nabijao svoj kurac u moj uski anus. Koji sekund kasnije toplo sjeme je zalilo kanal mog anusa , stenjao je na vrhuncu. Iako je svršavao u meni , znao sam da nije završio sa mnom , čekao sam svoju kaznu. Ili spas ?
Nakon što je Inspektor izvukao omlohljavljenu i umrvtljenu kitu iz mog anusa , sjeme je curilo iz njega niz moja bedra uz nešto krvi. Bolesno je umočio prst u tu tekućinu i prinio do mojih usta pa režeći naredi : „Okusi ovo kučko , da li je ukus isti kao i maloprije dok si ga pušila“ ? Raspizdio me , htio sam ga ugristi ali ruke su mi bile vezane , bio sam nemoćan. Lagano me odignu sa stola nakon što sam polizao prst umočen u njegovu spermu i baci me na kauč. Moje gaćice su sletjele gotovo do gležnjeva i tu su mi smetale jer su se zapteljale pa sam poprilično smotano završio na starom kauču. Moj nabrekli kurac je virio ispod moje suknje , nisam mogao izdrkati jer su mi ruke bile vezane pa sam bio na velikim mukama. Guzica mi je bridjela , nisam se mogao urediti a moja kita je ludo pulsirala ne mogavši da svrši ni na koji način. Ali ono što je bilo suluda činjenica je da mi se ova pozicija dopadala , bio sam vezan , na milost i nemilost prepušten u ruke čovjeku koji me je mogao zauvijek uništiti bez posljedica (Hansova situacija iz snova) , mogao sam samo ćutati kao posljednja kučka i čekati dok mi je kurac ludo nadražen.
Gledao me sa stolice umoran. Nasuo je sebi viski – posmatrao je mladog i elegantnog transvestita kako vezan čeka svoju jadnu sudbinu. Kakva nagrada Inspektoru , bio je pošten i korektan policajac , zaslužio je ovo – mislio je. „Nisam završio s tobom kučko– znaš“ , upitao je dok je ispijao viski ravno iz boce. Nekako sam izustio : „Udobnije nam je u spavaćoj sobi inspektore , ja ti želim ugoditi , želim biti tvoja kučka , ali me je boljelo , bole me lisice "Ne želim da me boli“ , nastavio sam pa zaćutao sam dok sam dahtao.
„Idemo kučko u tvoju sobu“ , odlučno presječe inspektor i podiže me s kauča. Gledao me u oči. Bilo me je strah. Ne kao sa Davorom , sa Davorom sam se bojao da me fizički ne povrijedi , ne osramoti , ostavi vezanog u ženskoj odjeći u centru grada , da me ne pretuče , strah koji sam osjećao prema ovom čovjeku je bio neuporedivo dublji no Davora sam se bojao i prezirao ga , inspektora sam na jedan ludi način – poštovao. Pokušao sam ga poljubiti da ga razmekšam , prihvatio je poljubac , jezici su nam zaplesali. Teturajući na petama , uz njegovo pridržavanje straga , stigli smo do moje male spavaće sobe. Kad me je položio na krevet , Inspektor konačno skinu lisice s mojih zglobova , popeo sam se na sredinu kreveta. „Najlonke gdje držiš „ dreknu ? „U ormaru dnevne sobe , na vrhu“ , nisam ni odgovorio a on je nestao u sobi , vrijeme sam iskoristio da kratko izmasiram natečene zglobove ruka. Silno je boljelo , drkao sam sebi jednom-dva put i brzo sam navukao gaćice iako sam znao da neće spasiti moje dupe jer sam čuo kako se vraća u sobu. Vratio se s dva para najlonki (nove , crne , poklon Hansa i one stare , izgužvane u koje sam sipao grah za lažne sise – muškarci baš nemaju selekciju). „Vezaću te , pa ćemo malo razgovarati“odgovori Inspektor na moje nemušto pitanje pogledom.
Prastari trosjed razvučen je zauzeo gotovo cijelu malu sobu. Nije imao okvire , pa me inspektor nije imao za šta vezati , improvizovao je , starim najlonkama je vezao moje ruke ispred mene , dok je nove najlonke prosto bacio na pod neupotrebljene kao konopac. Povukao me na sredinu kreveta , čim sam vidio da uzima dva jastuka s uzglavlja znao šta me čeka. Pokušao sam se opustiti ali nije moglo , bilo mi je muka. Postavio je jastuke ispod mojih leđa tako da mi je dupe ostalo odignuto. Podiže moju suknju iznad struka , raširi i odignu mi noge. Vezane ruke sam podigao iznad glave. Gledao je u moje lice uprljano spremom. To ga je dodatno ložilo. Taman što je počeo opet trljati kurac o moje gaćice – jeknuo sam. „Ne mogu više , nemoj više molim te , nemoj“ ? Gledao me , po prvi put zbunjen. „Nemoj , nemoj više“ zavapio sam opet i naglo ućutao , okrenuo sam glavu i zasuzio kao i maločas , mislio sam da džaba molim, da će me opet jebati no prevario sam se. Iz nekog razloga ga je moja molba prenula , naglo se uozbiljio. Gledao je mene , sebe , na koljenima priđe meni , skinu mi najlonke sa ruka. „Odoh u wc“ reče i nastavi: „A ti se raskomoti i dođi u dnevnu sobu“.
Čim je izašao luđački sam oslobodio rukama spermu iz mog kurca. Polako sam ustao i prešao u toalet. Skinuo sam periku. Gledalo me u ogledalu mlado lice studenta pravnog fakulteta , do maločas perfektno našminkano a sada umazano spremom Inspektora , moje oči su očitavale strah , usne su navikle na kurčeve u njima a tijelo drhtalo od umora i stresa. S perikom u rukama sam ušao u sobu. Nešto preostalog viskija Inspektor je podijelio na ravne časti u dvije čaše. Ležerno je kuhao kafu. Umorno sam sjeo na kauč , prebacio lijevu nogu preko desne a periku položio na koljeno . Perika je bila lijepa , nova , gladio sam je rukama. Inspektor je dolazio s kafom u i sjeo je na fotelju. Čeznutljivo sam otpio gutljaj kafe iz šolje koju mi je dodao.
„Da kraj mene , vile stoje , suho zlato da mi broje , duša ne bi drugu htjela , jer tebe je zavoljela , duša ne bi drugu htjela , jer tebe je zavoljelaaaa“....ječala je pjesma idućeg dana s muzičke linije marke „Sharp“ u Velikoj kafani na Višnjiku , sarajevskom naselju koje se mora proći ukoliko se ide na Bjelave ili još dalje na Sedrenik ili Grdonj. Kafana je bila velika i prostrana , prepuna gostiju koji su pili različite vrste uglavnom alkoholnih pića iako je bilo kasno jutro.
Obučen u farmerke , mušku majicu i nešto deblju košulju umjesto jakne sjedio sam u toj kafani. Nesvjesno sam sjedio kao žensko , ponašao se kao žensko i uprkos tome što sam bio nenašminkan i u muškoj odjeći – izgledao kao žensko. Bilo mi je neugodno. Svi gosti su bili uglavnom stariji , demobilisani borci ili njihovi očevi , nije bilo žena , bistrila se politika , čitao se „Dnevni Avaz“, u jednom uglu su igrali tavlu.
Svi šankeri – vlasnici kafana izgleda liče jedni na druge ? Krupan i predebeo čovjek volovskog vrata je mlatnuo kariranom krpom par puta ispred mene da očisti mrvice i spustio je hladnu „Gold colu“ u limenci sa slamčicom bez čaše s obzirom da limunadu koju sam prvo tražio – nije imao. Vratio se za šank i nastavio sjeći suho meso i sir za neke goste . Šank je bio živopisan ali je na zidu dominirao službeni portret tadašnjeg predsjednika predsjedništva , Alije Izetbegovića , a tik uz njega iako nešto niže , smješkao se portret Bila Klintona , tadašnjeg predsjednika SAD.
Gledao sam oko sebe , ozbiljni muškarci , uglavnom niske naobrazbe , ostarjeli su preko noći zbog rata i svih sranja koja su preživjeli. Meškoljio sam se i mislio kako bi reagovali kad bi znali da sam transvestit , vjerovatno bi mi lice očas bilo „ukrašeno“ masnicama iako nikome nisam učinio ništa nažao.
Gledao sam ih sve preko limenke dok sam cjedio slamčicom sadržaj soka u usta i tiho se u sebi smijao. I ti su ljudi baš kao i ja imali svoje tajne , i ko zna da li gledam monstrume ili najčestitije ljude na svijetu ?
Dženo je ušao , nisam ga dugo čekao , rukom mi je pokazao da dolazi odmah , otišao je do šanka , uzeo dva Sarajevska piva , popravio je frizuru prije preuzimanja , bio je obučen u dugi , predugi mantil koji je dominirao na njemu , nosio je čiste i odlične farmerke , stare patike , i plavu košulju. Bio bi kicoš da je imao love – mislio sam.
Začas se spustio na moj stol , nasmijao se i pozdravio. Ćutao sam. Nikako da se naviknem na bol u dupetu.
„Ćemu ova posjeta Edine“ , zazvonio je iskvareni sarajevski akcenat u mojim ušima ?
„Biću ti cura Dženo onako kako si to predložio“ , rekao sam tiho , „Ali mi moraš pomoći “?
„Asime“ , dreknuo je šankeru – „donesi nešto da nabodemo“ , okrenuo se prema meni i nastavio - „govori Edine , pomoći ću ti sigurno“.
EPILOG
Inspektor se sažalio na mene. Istu noć kad smo se upoznali i kada me je jebao , dogovorili smo se kako ću se izvući. Da ne bi pisao zvaničnu prijavu protiv mene i da ne bi ostajao dosije , pred njim sam nazvao Hansa i žestoko ga napao zbog lažne optužbe da sam mu ukrao kameru. Hans se plačući pravdao da je morao , zvao me je onaj cijeli dan kad sam otišao nakratko u svoj rodni gradić da mu vratim kameru ali se nisam javljao , nije jednostavno imao izbora – kamera jeste bila vojno sredstvo i on me ne bi prijavio da oni nisu istu tražili a on je morao dati odgovor gdje se nalazi. Izgubio bi posao. Smjesta je prihvatio da će odmah povući iskaz i da će reći da je kameru zapravo pronašao zagubljenu u stanu i da je krivo optužio mene jer sam tobože jedini ulazio u stan , kao prodavac domaćeg mlijeka koji on od mene naručuje kad je u Sarajevu a ja mu isto donosim.
Po savjetu Inspektora , Davora sam nazvao iste te večeri prije 23:00 , rekao sam mu da će klijent ostati cijelu noć jer je prezadovoljan i da ću naplatiti 400 maraka , pozvaću ga sutra sam iza podneva dok se naspavam da navrati i da mu predam novac. Oduševljeno je pristao.
Slijedećeg jutra sam opet po uputama Inspektora , sa Dženom u Velikoj kafani na Višnjiku dogovorio da on provali tiho u stan Davorovih roditelja. Policija je nešto ranije došla i odvela Davora na informativni razgovor , po pretpostavci njegovi roditelji su bili na poslu tako da je i sestra kao bez duše otišla za njim. Dženo je lako i nečujno ušao u stan ne oštetivši obične dvije brave (gornju i donju) na ulaznim vratima i pronašao brzo i jednostavno digitalni aparat odnosno pregršt kaseta za kameru u kutiji sa stripovima na ormaru Davorove sobe. Kakva bahatost ? Dok je Dženo čitao stripove , strpljivo sam kod Hansa pregledao sve kasete uz pomoć kamere koju je koristio i video-rekordera. Našli smo je. Konačno sam je imao u rukama. Digitalni aparat sam odmah razbio u paramparčad.
Hans je i dalje mnogo pomagao , iskreno se pokajao i ništa nije tražio zauzvrat. Roditelje sam slagao da otkazujem trenutni stan zbog buke i žohara a da će mi vlasnik vratiti četiri kirije koje su unaprijed platili (naravno da nije vratio). Hans mi je posudio jednaku vrijednost tog novca i za te pare sam iznajmio mali stan na Višnjiku – blizu Džene , taj stančić je isto imao dvije sobe ali su bile manje , bio je ružniji i ruiniraniji no imao je pristup funkcionalnoj i uređenoj veš-kuhinji u koji nije ulazio i koju nije koristio niko u staroj zgradi sa samo šest stanova. U ratu su toj sobici bili smješteni radio-amateri. Ključ od veš kuhinje (sobe s umivaonikom bez toaleta) je imao moj stanodavac i ustupio mi je besplatno i tu sobicu uz riječi da „Utičem na Dženu , problematičnog sina njegovog umrlog a dobrog druga i komšije“. Ha , ni Nicole Kidman nije imala toliko prostran vlastiti zaključani ormar. Stari stan sam napustio iste večeri , samo sam dobro zaključao vrata.
Inspektor nije uhapsio Davora iako je imao dovoljno dokaza. Da sam dao iskaz dobio bi makar godinu no Inspektor nije htio mene da kompromituje. Pred njegovim ocem je napravio igrokaz kako mu uprkos svim dokazima – oprašta jer je sin tako važne ličnosti grada i države. Davoru je to bila ogromna kazna , opet u sjeni oca , ponovo mu je oprošteno – zbog oca , a ne znam ni kako je reagovao kad je shvatio da je ostao bez aparata i kaseta čiju krađu nije mogao prijaviti , nadam se samo da neko nemoćno biće nije platilo njegov bijes ?
S obzirom da sam postao novčani dužnik Hansu , odlučio sam da se zaposlim kao konobar – Dženo je znao bar tri birtije gdje sam mogao zaraditi nešto love , odlučio sam da napustim pravni fakultet , bilo mi je žao položenih ispita ali tamo više nisam ni mogao niti želio ići , bilo kakav dodir ili susret s traumama je bio nemoguć. Odlučio sam da upišem medicinu i da od oktobra studiram – psihijatriju.
Inspektora sam povremeno znao vidjeti u šetnji gradom , migom nije odavao se poznajemo , nikada me nije ucjenjivao ili prijetio niti tražio bilo šta za uzvrat što mi je pomogao.
Davora sam viđao izdaleka i samo izdaleka i nisam ga se plašio jer je Dženo uglavnom uvijek bio tu negdje uz mene.
A da li sam ostao transvestit ?
E pogađajte ?
- Kategorija:
- TV/TS/CD erotske priče
- 26 Jun, 2024
- 2044 pregleda
Prava književnost. Nije lako biti studentica transica u Sarajevu!
Odlično! A baš sam se htio pobuniti zašto je Dženo bio tek tako nestao iz priče :). Nadam se da će u nekim novim biti jedan od glavnih likova. Zaista je bilo uživajuće čitljivo od prve do devete priče.
Hvala svima na predivnim riječima , hvala svima na podršci. Sama ne čitam mnogo u posljednje vrijeme , dnevne informacije i zaokupljenost brojnim naslovima portala ili televizijskih emisija jednostavno ne dozvoljavaju koncetraciju, žalim samu sebe ali tako je. Mnogo hvala svima što uprkos svemu - čitate , sve vas ljubim i pozdravljam.
Jedva cekam novi serijal,svaka cast
Vrh si duso. Pisi knjige.
Kako je govorio moj J. dok bi slikao, Tvoje reči imaju boju. Tako i ova priča prelama onu suicidno ljubičastu, zagasitu a na sekunde talas ruže, pa teget pliša, i opet tamu, kroz nju nežnu notu rumeno sivkaste.. kad poželim krila tirkiza, i samo jedno zrno vrišteće crvene, vatrene i krvave, a ona mi to onda sramežljivo daruje. Tek je početak. A odgovor više nego jasan na poslednje pitanje. Što bi rekli malo zapadnije- ovo je kaos po mojoj mjeri, proguto sam je.
Odlične priče. Priznajem, krenuo sam kasno s čitanjem zbog predrasuda prema ovoj vrsti priča i tek sada shvatam koliko si u stvari talentiran. Šteta što ovo više ljudi nije propratilo. Valjda ćeš nastaviti.
Iako je između pojedinih nastavaka prolazilo dosta vremena, priča je toliko bila upečatljiva, emocionalno nabijena, likovi toliko dobro izgrađeni da je bilo nemoguće ne zapamtiti detalje.
Iskreno se nadam da život nije pisao ove silne stranice jer bi to zaista bilo užasno iskustvo, ali u slučaju da jeste svaka čast na hrabrosti da se svega ovoga prisetiš.
U slučaju da je ovo samo produkt tvog talenta, talenat je neverovatan.
Što se mene tiče, 10+
Hvala puno
Bas imas talenta,toliko je prelepih detalja kao da smo s tobom u prici...Ocekujemo uskoro neki novi serijal