Mirjana moja domina II dio
Gledala sam svoj odraz u ogledalu i mislila sam se u sebi zašto mi je baš Slavenov lik zapao za oko na sajtu. Njegova sličnost sa muškarcem kog sam obožavala a ipak, ostavila zbog bivšeg muža, bila je zapanjujuća, pa ipak, nisu bili ni istog godišta ni mjesta rođenja. Pažnju sam zatim, usmjerila na čipkani kraj čarape i satensku traku koju sam uvezala u mašnu, shvativši da izgledam neodoljivo u tom korsetu boje krvi oivičenim mojom dugom uvijenom crnom kosom. Moje usnice boje zrelih trešanja i taman ten, činili su da izgledam kao malena indijka sa svojih jedva 165 visine. Bila sam zadovoljna što je prvi susret iziskivao da ostanem anonimnog izgleda, jer su me donekle nervirali moji raskošni bokovi. Uvijek su izazivali pažnju onih, od kojih mi i nije bila baš potrebna. Pogledala sam svoj odraz u ogledalu, namjestila čipkanu masku na lice i pufnula čuperak kose koji mi se uporno podvaljivao pokraj nosa dodirujući moje pune usnice. Prošlo je i više od dva sata otkako sam napustila zlatni apartman a srce je poskakivalo od želje da se vratim, čim sam prešla prag zatvorivši vrata za sobom..
* * *
..činilo mi se kao vječnost sve ovo što se desilo od momenta kada sam prešao prag ove čudne kuće do momenta kada je Mirjana izašla iz sobe, zaključavši vrata za sobom. Moje uzavrele misli potaknute igrom blizanca su se stišale i ne znam kada sam zaspao probudio me je čuperak kose koji je lelujao iznad mog nosa i usana..
- Mirjana..?
- Tu sam.. ne brini se.. ne bih dozvolila nijednoj drugoj da ti priđe.. – rekla je to gotovo kao kad najbolja drugarica iz klupe, obeća svom drugu iskreno.
- Zašto si me ostavila? Zašto sam sputan i vezan? O čemu se ovdje radi? Želiš li da me prodaš kao roba?
- Nisam te ostavila, pratim te svo vrijeme na kamerama.. Objasniću ti sve i ne brini neće ti niko nauditi.
- Pa hajde.. objasni mi.. osim ako ovo nije neka bolesna igra..
- Tišina! Moraćeš da mi vjeruješ jednostavno je tako Slavene! Ako nisi spreman da se prepustiš i budeš krotak, ovo neće funkcionisati! – iz jačeg tona krešendom u šapat čuo sam njenu molbu.
- Ok.. vodi me.
- Sjedni na ivicu kreveta ne dižući povez za oči.. Polako ću ti navoditi glavu kuda ja želim.. i dobro zapamti svaki miris..
Oslobodila mi je ruke i pipajući baldahin našao se na ivici kreveta.. osjetio sam kako uzima moju glavu i nježno privlači moj nos usnama. Osjetio sam njen kratki dah koji je odavao njeno uzbuđenje i taj podatak mi je usrećio dušu. Skoncentriši se ajvanu.. pokušao sam da zapamtim miris.. bilo je nešto zemljano u njenom dahu.. miris zemlje posle kiše i neka nježna sladunjavost između. Uhvatila mi je glavu svojim nježnim rukicama i vodila je niže.. osjetio sam kovrdže i taj vrat.. miris neke slatkoće.. kao kolači u babinoj kuhinji.. mislim da je to vanila. Spustila me je niže na grudi sa kojih me je zapahnuo jak miris mente, pomiješan sa nečim poput kakaa.. zatim na pupak koji je ugostio miris nekog starinskog cvijeta, nisam bio siguran kog.. zatim me je odvela preko boka u dnu leđa na procjepu, neki orijentalni miris mi je dražio čula a svaki me je vodio preko njenog mirisnog tijela kao po karti na Atlasu.. Afrika, Amerika, Indija.. do njenog međunožja, kada sam gotovo bio siguran da sam sve zaboravio od mirisa kamilice i baršunastog dodira kože između malih usana.. zastenjala je osjetivši kako duboko dišem odašiljući vreo dah na tom magičnom mjestu, izgubljen između paralelnih vremenskih linija.. Otvorio sam usne i nisam odolio da ne liznem ono čemu sam bio blizu a ona, kunem se, bila je više nego podatna, više nego vlažna, baš tu.. na mjestu o kome sanjam danima. Tako me je zavodila ovim putovanjem po tom medenom tijelu a onda mi je oduzela to zadovoljstvo sišavši sa kreveta, opalivši mi šamar rekla:
- To je bilo izvan linije krotkosti! Nemoj više to da prelaziš!
- Dobro gospodarice.. šta sada?
- Idemo sada da vidimo koliko si fokusiran i koliko si zapamtio ovo što sam ti pokazala.. ako budeš dostojan, skinuću ti povez!
Auh.. nikad se u životu nisam više uplašio testa nego sada i tu pred njom.
- A ako ne pogodim?
- Ideš odmah kući..
- Ali..
- Nema ali, moja je u ovom dijelu zadnja.
- Dobro.. – gotovo tužno sam izustio kao da sam već osuđen da idem kući.
Pa dobro, barem ću pokušati da to odgonetnem a ako ne.. zapamtio sam gdje je ova kuća i biću uporan svaki dan da je sretnem. Uzela me je za ruku i odvela za sto. U sobu je ušao neko i donio nekoliko stvari na sto. Čuo sam zveckanje različitih tanjira.
- Na stolu pred tobom se nalazi tačno dvanaest setova Slavene, od kojih je samo šest ležalo ili dodirivalo djelove tijela ka kojima sam te navodila. Na tebi je da prepoznaš i odabereš prave.. sva jela će biti sa desne strane a ona koja misliš da su me dotakla, prebaci na lijevu.
- Ali kako ću sa povezom..
- Koristi ruke, usne, nos, snađi se.. nije ništa vruće niti živo da te ujede – nasmijala se grohotom. Uh taj njen smijeh.. i moj iznenadni znoj preko čela.. dvanaest ukusa..
- Ok, kad mogu početi?
- Odmah sad..
Polako kao slijepac, pokušao sam da dohvatim jedan set i prinio ga sebi. Podigao sam nešto nalik na poklopac i osjetio da je to komad neke hrane, glatke teksture i prinio sam ga nosu.. kakao sam prepoznao odmah ali sam se sjetio da je bila i menta. Morao sam biti siguran i pažljivo sam zagrizao komad.. osjetio sam ukus kokosa.. ne.. to nije bio pravi dezert koji je ležao na grudima.. odgurnuo sam ga ispred sebe.
- Jesi li siguran? Nećeš moći da ga vratiš više u igru..
- Nisi mi rekla za to pravilo!
- Sada ti kažem..
- Uh tiii..
- Molim?!
- Ništa.. u pravu ste.. ja sam kriv.. koliko ukusa mogu da probam opet?
- Samo dva.
- Ok..
Ipak kokos mi nije ličio ni na šta što bih omirisao na njoj i nekako joj nije pristajao.. Pomjerio sam to jelo u stranu shvativši da moram dragocjeno da čuvam dva džokera. Ipak je bilo ostati ili ne ostati kraj nje. Sledeći tanjir sam dognao prostoru ispred sebe i imao je neki poklopac kao tanjirić. Sa strane je bila kašičica i shvatio sam da je nešto tečno u zdjeli. Zahvativši kašičicom, prvo sam je prinio nosu.. Osjetio se miris vanile.. i ukus je odao da je u pitanju puding. Prošao sam kroz putovanje i sjetio se da je vanila mirisala pored kovrdži od kose tj na vratu.. Ponosno sam joj to obznanio..
- Ovo jelo je ljubilo vaš vrat Mirjana..
- Siguran si?
- Jesam..
- Nastavi..
Sledeće jelo je bio neki komad mesa orošenog nekim sosom. Namirisao sam neke neobične trave ali je bio prejak za sve ono što sam na njoj onjušio. Pomjerio sam ga u stranu jer mi se činilo nepodatnim za pravi odgovor. Sledeći je takođe odisao kakaom ali sam osjetio miris mente čim sam zagrizao i obznanio da je ovo ležalo na njenim divnim grudima. Nježno se smijala.. sledeće jelo me je zbunilo.. imalo je miris zemlje ali i nešto paljivo u sebi.. ostavio sam ga za džokera, ostavivši jednog neiskorištenog. Sledeće je isto imalo kašičicu i ispostavilo se da sam kušao slatko od ruže, za koje sam bio siguran da je kapnulo u njen maleni pupak. Podržala je odgovor coknuvši usnama kraj mog uveta. Kao da je htjela da me blago omami i omete.. ali, osjetio sam opet onaj miris sa usana i siguran sam bio da ono jelo u džokeru nije bilo pravo.. makao sam ga sa strane kao nepodatno i oslobodio džokera.
- Pametan potez to što si oslobodio džokera ali imaš još 3 mirisa da pogodiš..
- Zadržavam pravo da oslobodim džokera.
- Ne više. Sad kada staviš jelo na džokera ono mora ostati tu..
- Ok..
Prozrela je moje razmišljanje i opet napravila potez na moju štetu. Moram sad biti pažljiviji. Šest tanjira a tri mirisa. Sledeće na meniju, bila je neka čorba u tanjiru i opet onaj zemljani miris. Zahvatio sam kašikom i shvatio da je to supa sa šampinjonima, odmah su mi njene usne proletjele tijelom i šapnuo sam joj – ovo je osvajalo tvoje slatke usne!
- Bravo, ostalo ti je još dva mirisa iz pet uzoraka da izdvojiš.. pažljivo..
Kao da sam osjetio da je i ona nestrpljiva da mi skine povez. Dobio sam neki fokus kao neku unutrašnju snagu. Sledeći set je bio neka čorba opet sa nekim travkama koje nisam mogao da povežem ni sa čim ali sam ipak stavio na džokera ne znajući šta me dalje čeka. Onda neki kolač sa cimetom koji je imao neki tajni sastojak u sebi.. odaljio sam se i učinilo mi se da miriše na ono u udolini leđa ali je bilo previše drugih mirisa, ako ga ostavim na džoker, ostaju tri opcije za dva mirisa.. kalkulisao sam ali sam odlučio da ga maknem. U sledećem setu, kašičicom sam kušao iz šolje čaj od hibiskusa i shvatio sam da nije tako mirisala nigdje. Ostala su dva.. sledeće je bio neki kolač sastavljen od suvica sa onim mirisom koji sam osjetio u dnu leđa, neopisivo je odisao mirisom jasminove vode.
- Ovo je ležalo na dnu vaših leđa..
- Odlično zapažanje, da vidimo da li se džoker isplatio kao čuvar ili kao zamajac.
- Kako to misliš?
- Pa da vidimo šta je to zadnje ostao je jedan set i jedan odgovor..
Pretrnuo sam u momentu. Što ako sam promašio? Ruke su počele da mi drhte. Srce je počelo brže da lupa, znoj me oblio u momentu. Pokušao sam da pobrojim koliko setova sam odbacio pored pogođenih i zamislio se nad pitanjem - da li će me zaista sudbina odvesti dalje od nje? Iako su mi ruke zadrhtale, udahnuo sam duboko. Pažljivo sam prinio set ka sebi, napipavši kašičicu, zagrabio sam tekućinu iz zdjele i osjetio poznati miris i aromu čaja od kamilice. Uživao sam u tom pobjedničkom ukusu i bio zahvalan što su me tjerali da ga pijem i kad mi se nije pio. Bio sam zahvalan i na njenom odabiru da baš taj miris ugnijezdi na najsvetijem dijelu tijela svog. Morao sam je natjerati da čeka koji trenutak.
- I.. što si odlučio?
- Pa.. mislim da sam više nego siguran da ovo nije..
- Što nije..?
- ..fer što si postavila ovoliko testera pred moja čula i stavila me u rebus koje jelo ili piće je bilo blizu mjesta koje je dirao moj nestašni jezik.. – osjetio sam da je na trenutak progutala knedlu.
- I.. koje jelo je bilo tu? – namjerno me je vodila u pogrešnom smjeru.
- Mislim da oboje znamo predobro da nije u pitanju bilo jelo..
- Nego?
- Ovaj čaj od kamilice i vjerujem da sam u pravu? – sa pobjedničkim smješkom sam je natjerao da ćuti na momenat, ipak dijelom sebe strahujući da sam ipak negdje nešto pogriješio..
- Moram da priznam da si u pravu..
- I..?
Ustala se sa stola i prišla mojoj stolici. Okrenuo sam se nesvjesno ka strani na kojoj sam osjetio njene uvojke po svojoj ruci. Prišla je blizu i podigla mi povez. Jedva sam se navikao na svjetlost koja je prigušeno padala po njenoj silueti. Ta tamna njegovana svjetlucava koža, crne kovrdže, pune usnice i korset boje vina su divno uobličavali to maleno tijelo bogato oblinama u bokovima.. udario me je adrenalin poput najtežeg vina kad me je pogledala tamnim očima povijenim u masci od čipke..
- Zaslužio si da me vidiš Slavene.. ali ne nadaj se previše, još je iskušenja pred tobom!
NASTAVIĆE SE..
Autor: SamuraiME
22.12.2024
- Kategorija:
- Strejt erotske priče
- 23 Dec, 2024
- 686 pregleda
PRELEPO!
Sjajan nastavak. Jedva čekam dalje