Aerodromi ( I dio )
Jedno od onih nijemih mjesta koja svjedoče najvećim izlivima emocijama... Mjesta radosnih, dugo isčekivanih susreta... Mjesta dirljivih rastanaka, opraštanja, straha, strepnje od nepoznatog... Mjesta jedvačekanja i nade u bolje sjutra...
Beograd, Zvezdara, jutro kao i svako drugo. Proljeće... Prvi zraci sunca tjeraju me da otvorim, još uvijek umorne, oči. Poluusnuo i nenaspavan, okrećem se kako bih se odbranio od blještave svjetlosti. Prizor tako dobro znan... Široka leđa, svijetla, svilenkasta koža, okupana zracima sunca i mladež na desnom ramenu... Onaj koji sam ljubio bezbroj puta tokom nešto više od deset godina... Poslednji put sinoć. I kao prvi put kad sam ga sreo, tako i sada, osmjeh se raširi mojim licem... Trudim se da se ne pomjeram, da ne dišem, da mu dam još koji trenutak da sanja. Žurka od sinoć je trajala do kasno u noć, a treba mu taj san, treba za dan koji dolazi... Gledam ga sa istim žarom u očima i osjećanjima, kao mnogo godina unazad... Kažu da se sa godina emocije i strast istroše, dobiju drugi oblik i smisao. Možda, ali ne i naše. Naprotiv, bile su i dalje tu, jače nego ikad. Ruka sama kreće preko, jer zagrljaj je naše prirodno stanje... Tijelo se privija uz njega, postajemo kao dvije savršeno složene kašike u fioci... I sada osjećam, budan je, ali se ne pomjera. Ne okreće se za prvi jutarnji poljubac, samo mi uzima ruku, stavlja u njegovu, prislanja na svoje grudi i steže, jako, jače. Skoro da mogu da osjetim svaki otkucaj tog velikog srca. Jutros negdje žuri, nemirno je, kao i moje... Izgleda da su uskladili otkucaje, a kako i ne bi, kad toliko godina kucaju jedno za drugo.
Izvlačim ruku iz njegove. Podižem se, uzimam jastuk i udaram ga njim po glavi.
- Ovo ti jer mi nisi dao poljubac za dobro jutro!
- Ti nisi normalan! Dobićeš šta si tražio!
Uzima jastuk, udara me snažno i obara na krevet. Zgrabi moje obje ruke , stavlja ih iznad glave, držeći čvrsto, da ne mogu da se branim. Gledam te krupne oči boje meda, skoro pa zlatne, kao kad jutarnji zraci sunca prodru kroz tečni nektar prije nego završi u šolji čaja. Jake crte lica, osmjeh blistav, zavodnički, onaj na koji svi padaju. Gledamo se nekoliko sekundi, kao da vrijeme ne teče, kao da smo sami na svijetu, kao da je jedan sasvim običan dan... Spušta se polako, osjećam njegov dah, podižem se, želim da nam se usne što prije spoje. On se šeretski nasmija i odmače.
- Ko je to jutros mene toliko poželio? Ko, reci ko?
- Užasan si, kao i obično, samo me mučiš!
- Tebe, nikad!!!
Za tren se spušta, usne nam se spajaju i ljubimo se divlje, strasno, kao da nam život zavisi od toga, kao da je poslednji put... Grlimo se, ruke mi šetaju njegovim tijelom. Uspio sam da ga okrenem, sad je on bio na leđima, a ja na njemu. Ljubio sam mu čelo, oči, lice, a onda sve niže i niže... Kurac mu je već bio dignut, tvrd, pred pucanjem. Jezikom sam dodirnuo glavić, krenuo da ga ljubim, a potom stavio u usta. Osjetio sam vrelinu, kako pulsira... Pogledao sam ga direktno u oči. Izvio se, podigao glavu prema gore i isustio dubok uzdah zadovoljstva. Sisao sam glavić, jezikom prelazio preko cijele površine njegovog kurca, i ljubio jaja. To ga je izluđivalo. Zgrabio me je za glavu i divljački navlačio na njegov, kao kamen tvrd, kurac. Ubzavao je tempo, a ja pokušavao da dođem do daha. Osjećao sam da da je blizu, da će pući. Osjetio sam trzaje glavića, par kapi vrele sperme... Odgurnuo mi je glavu, a onda je uslijedio prvi mlaz, drugi, treći... Prskalo je na sve strane. Od tog prizora, osjetio sam kako sam i sam krenuo da svršavam, prava erupcija. Pogledali smo se i prasnuli u smijeh. Legao sam preko njega. Bio je mokar, ljepljiv, a u vazduhu se osjećao miris znoja i sperme. Ništa neobično, tako su započinjala mnoga naša jutra. Ljubimo se dugo, dugo, preplićući jezike uz stasne uzdahe... Spuštam glavu na njegove grudi, umoran, srećan...
Krajičkom oka, u uglu sobe, kraj vrata, vidim dva kofera, ona koja sam sinoć pakovao, a zajedno jedva uspjeli da zatvorimo. Šamar realnosti, nemir, nemoć! Kraj prvog dijela.
- Kategorija:
- Gay erotske priče
- 10 Apr, 2022
- 4380 pregleda
Kratko ali slatko
Stvarno, gde je drugi deo?!
odlično si ovo sročio, daj drugi deo.