Priča o nama 6. dio

Iako se situacija između Vedrana i mene popravila, grozio sam se činjenice da ću se prije ili kasnije morati suočiti s njegovim roditeljima. A taj je dan došao. Napravio sam sranje i zbrisao bez riječi i nisam bio siguran kako će oni prihvatiti moj povratak. Nervoza me izjedala iznutra.

„Što se ti toliko bacaš po krevetu?“ Čuo sam Vedranov od spavanja hrapav glas.

„Ne mogu spavati, pa se vrtim.“ Pokušao sam naći neki izgovor.

„Stvarno? Nije da te ne znam…“ Okrenuo se na bok i pogledao me.

„A što me pitaš ako znaš što mi je. Đurđa će me ubit. Sipnut će mi neki otrov u juhu da mi se osveti za sranje koje sam napravio.“

„Da, da. Đurđa je poznata i kao Mica Ubica! Bila je jedna susjeda tamo kod njih koja joj se zamjerila zbog neke gluposti i sad je pokojna. Đurđa to riješila po kratkom postupku.“ Pokušavao me oraspoložiti, ali nije mu baš išlo.

„Ja znam da ti mene pokušavaš opustit ali ne ide ti…“ Odgovorio sam mu pomalo živčano. Stres i nervozna crijeva su odradili svoje i do polaska sam 3 puta moram na wc. Cijeli put do njegovih bio sam kao na iglama i što smo bili bliže u meni je nervoza rasla. Vedran me pokušao smiriti na razne načine, ali kad je vidio da nema smisla odustao je. Pokušavao je razgovarati sa mnom, ali nije išlo.

„Ovo je bila baš zanimljiva vožnja.“ Bockao me dok smo izlazili iz auta. „Ali tek sad će postati zanimljivo…“ Dodao je zločesto mi se smješkajući. Znao sam da se šali, ali zavrijedio sam to.

„Znaš, jedno mi nije jasno. Više si nervozan sad kad trebaš vidjeti moje, nego onaj dan kad si se vratio. Baš zanimljivo…“ Ponovno se zamijuljio.

„Ne pomažeš mi ni malo.“ Pogledao sam ga napola ludim pogledom. Duboko sam udahnuo i ušao u kuću. Sad više nije bilo povratka. Tapako sam iza Vedrana kao malo dijete koje čeka da mu odrasli očitaju bukvicu. Đurđa me čvrsto zagrlila čim sam ušao u kuću.

„Ivane, blijed si. Jesi dobro?“ Zabrinuto me pitala. Pogledao sam u Vedrana koji se zadnjim snagama suzdržavao od smijeha.

„Uhvatila ga neka trčkalica.“ Dodao je Vedran. „Možda od nervoze.“ Rekao je tiše ali ipak sam ga čuo. Prostrijelio sam ga pogledom. „Malo ga je strah što ćeš mu napraviti jer je zbrisao i nije se javio.“ Više nije mogao izdržati i sad se glasno nasmijao.

„Jesi ti normalan? Što će Ivan sad misliti kakva sam ja?“ Prijekorno ga je pogledala. „Pusti ga nek priča gluposti.“ Rekla je i pogledala me. „ Hoćeš da ti skuham čaj?“

„Čaj s malo arsena?“ Nastavio me podbadati.

„Vedrane!“ Opomenula ga je i ozbiljno ga pogledala.

„Neka. Zaslužio sam to.“ Pokajnički sam rekao. „Napravio sam sr… ovaj, glupost.“

„Sve je to ljudski. Nema čovjeka koji nije u životu napravio nešto krivo. Bitno je ono na kraju.“ Rekla je i ušla u kuhinju da mi skuha čaj.

Malo po malo i nervoza je nestala. Nitko više nije spominjao to što se dogodilo i bio sam im neizmjerno zahvalan. Đurđa se ponovno iskazala i za ručak napravila gozbu u malom. Ništa nisam doručkovao zbog nervoze i sad sam posebno uživao u svakom zalogaju.

„Slobodno se ti izvali na kauč.“ Rekao mi je Vedran nakon ručka. „Vidim da te zove.“

„Da znaš i da hoću.“ Legao sam na kauč i popustio remen za jednu rupicu. Miris svježe kuhane kave širio se kućom. Vedran je donio dvije šalice i stavio ih na stolić pokraj mene.

„Pomakni se malo.“ Rekao je i sjeo uz mene. Nakon što sam se pomaknuo opružio se pokraj mene i jednom me rukom zagrlio. Pogledao sam ga zbunjeno, a kad sam uhvatio pogled njegovih roditelja zacrvenio sam se u licu. Iako je svima bilo jasna priroda našeg odnosa, meni je i dalje bilo neugodno javno razmjenjivati nježnosti s njim. Pogotovo pred njegovim roditeljima.

„A vidi mi miceka što se stidi.“ Komično je rekao i zagrlio me s obje ruke.

„Kako ćeš mi ovo platit!“ Šapnuo sam na uho.

„A nešto si rekao?“ Nastavio me podbadati.

„Ništa, ništa. Učinilo ti se. A sad se pomakni da popijem kavu dok se nije ohladila.“

Budući da je dan bio sunčan i lijep, odlučili smo se malo prošetati po šumarku koji se nalazio u blizini kuće njegovim roditelja. Jesen je šuštala lišćem posvuda oko nas. Sjeo sam na jedan panj i duboko udahnuo miris šume i vlažne zemlje. Naspram Zagreba i gradskih gužvi ovo je bilo potpuno osvježenje.

„Mogao bih ovdje ostati zauvijek.“ Tiho sam mu rekao.

„Ili dok ne ogladniš.“ Vragolasto mi je odgovorio.

„Pa dobro jel ti meni moraš pokvariti doživljaj?“ Nasmijao sam se.

„Moram.“ Kratko je odgovorio i povukao me prema sebi. Pokušao me poljubiti, ali ja sam namjerno okretao glavu u suprotnom smjeru svaki put. „Ma poljubit ću ja tebe pa makar mi to bilo zadnje!“ Čvrsto me uhvatio rukama za lice i poljubio.

„Imaš sreće što se dobro ljubiš. Samo ću ti to reći.“ Kroz smijeh sam mu dobacio.

Nastavili smo šetati kroz šumu. Budući da se nije htio vraćati istim putem napravili smo krug i sad je pred nama bio potok koji smo morali preskočiti. Vedran je uhvatio zalet i preskočio ga bez problema. Ali šeprtljav kakav već jesam ja sam se previše približio potoku i kad sam htio odskočiti, tenisica mi je ostala u blatu što me izbacilo iz balansa i kad sam doskočio na drugu stranu, umjesto naprijed ja sam se nagnuo unatrag. Vedran me pokušao uhvatiti, ali nije uspio i ja sam pao u potok koliko sam dug i širok. Na trenutak smo se gledali u nevjerici, a onda se prolomio glasan smijeh. Pokušavao sam se maknuti iz potoka, ali samo sam mlatarao i rukama i nogama dok se Vedran previjao od smijeha.

„Vadi me van iz vode!“ Viknuo sam, a onda se i sam počeo smijati. Kad me izvukao iz vode vratio sam se po blatnu tenisicu. Budući da sam bio i mokar i blatan nije bilo potrebe da preskačem potok pa sam se prošetao kroz vodu na drugu stranu. Mokra me odjeća uskoro počela hladiti pa smo se požurili natrag do njegovih. Njegova me mama gledala bez riječi ovako blatnog i mokrog.

„Pao sam u potok.“ Kratko sam rekao, premda je svima bilo jasno što se dogodilo. „Vedrane imaš li ovdje kakve stare odjeće da se presvučem?“

„Mora biti. Ali ajde uđi unutra ne stojiš mokar na sred dvorišta. Prehladit ćeš se.“

„Pa neću nosit blato kroz cijelu kuću!“ Prosvjedovao sam. Skinuo sam svu blatnu odjeću sa sebe i ostao samo u boksericama. Do tad je Vedran došao sa ručnikom i povukao me unutra. Okrenuo sam se, a iza mene su ostajali blatni otisci stopala.

„Pusti sad to! Očistit ćemo to kasnije.“ Rekao je i doslovno me ugurao u kupaonicu. Uživao sam u vrućoj vodi. Kad sam završio i izašao iz kupaonice moje su blatne stope već nestale. Navukao sam na sebe staru Vedranovu odjeću koju mi je ostavio. Bila mi je malo preuska i prekratka, ali nisam imao izbora. Pokupio sam svu mokru i blatnu odjeću u vreću i ubacio ju u prtljažnik. Pozdravili smo Vedranove roditelje i zaputili se prema Zagrebu. Noć se prikrala i izvirile su prve zvijezde.

„Nešto ti je ispalo.“ Rekao je Vedran i štipnuo me za stomak koji je provirio ispod njegove majice koja mi je bila prekratka.

„Samo se ti rugaj! Volio bih ja vidjeti kako bi tebi stajala ta tvoja stara majica!“ Vratio sam mu lupkajući ga dlanom po stomaku.

„Opaaaa, vidi malog što se brani!“ Ponovno me krenuo štipnuti za stomak ali sam mu zaustavio ruku. Jedan sam trenutak držao njegovu ruku, a već u sljedećem sam ju usmjerio prema dolje i gurnuo u trenirku. Bez riječi me pogledao i podigao jednu obrvu dok mu je na rubu usana zatitrao osmjeh. Prelazio je rukama preko mojih bokserica koje su svakim trenom postajale sve tjesnije i tjesnije. Zavukao je ruku dublje i izmamio jedan sočan uzdah.

„Koji si ti manijak! Ubit ću te ako poginemo!“

„Vedrane, bar ću umrijeti sretan!“

Nastavio me maziti po kurcu koji je rastao pod njegovim dodirima. Zavukao je ruku u gaće i krenuo mi polagano drkati. Uživao sam u njegovim dodirima. U jednom sam se trenutku malo pridigao sa sjedala i svukao si i trenirku i gaće do koljena. Vedran me čvrsto uhvatio za kurac koji je pulsirao u njegovoj ruci i sve brže drkao. Što mi je brže drkao ja sam više stenjao. Pogledao sam prema njemu i vidio da je i njemu dignut. Pružio sam ruku i pomilovao ga po kurcu koji se propinjao zarobljen u trapericama. Vedran je naglo skrenuo sa glavne ceste i nastavio voziti po sporednoj sve dok nismo naišli na makadam. Zaustavio je auto i ugasio svjetla.

„Izlazi van!“ Zapovjedio mi je otkapčajući svoj remen. Nije mi trebao dvaput reći. Prevukao sam trenirku i gaće preko tenisica i izašao van napola gol. Vedran me već čekao ispred auta. Približio sam mu se, a on me povukao prema sebi i okrenuo. Rukama sam se pridržao za haubu auta dok je on u ludom zanosu skidao traperice i bokserice. Pljesnuo me po dupetu, pljunuo si na prste i jednim brzim pokretom razmazao pljuvačku po mom čmaru. Već se u sljedećem trenutku svom silinom nabio u mene. Zastenjao sam od užitka, a on me uhvatio za bokove i krenuo se nabijati u mene kao napaljena zvijer. Što sam više stenjao on se jače nabijao u mene. Dahtao je i stenjao mi za vrat. Stezao sam dupe oko njegovog kurca jer sam znao da ga to izluđuje. Jednom me rukom uhvatio za kurac i krenuo mi drkati. Nisam dugo izdržao i prvi je mlaz sperme špricnuo po autu. Pustio mi je kurac i nastavio me luđački jebati. U jednom se trenutku stresao i znao sam da će svršiti. Osjetio sam mlazove njegove vruće sperme kako mi ispunjavaju dupe, a onda me privukao k sebi i krenuo ljubiti po vratu.

„Koja si ti budala!“ Rekao mi je zadihano, a onda izvukao kurac iz mog dupeta uz onaj sočan zvuk. Čučnuo sam ispred njega i oblizao mu kurac. Lizao sam sve dok nije ostalo ni malo  sperme na njemu. „Budala, ali moja!“ Dodao je i krenuo se oblačiti. Vratio se u auto, a ja sam ga slijedio. Navukao sam bokserice i trenirku, nagnuo se prema njemu i poljubio ga. Vratili smo se na glavnu cestu i nastavili se voziti prema Zagrebu koji se otkrio svjetlima uličnih lampi daleko ispred nas.

Kategorija:
Gay erotske priče 


  • Nema komentara